21 Feb Izlet u Kikindu – grad sova i mamuta
U Kikindu na izlet treba ići zimi! Verujem da je lepo leti, ali…zimi su tu sove!
Prave žive sove su u samom centru grada.
Šta bi još bilo interesantno videti u Kikindi?
Tu je mamutica Kika, zatim muzej skulptura od terakote, suvača – mlin, pa najlepša ulica u Srbiji…
Dovoljno za lep, sadržajan izlet.
Kikinda
Proučili smo prognozu za nekoliko dana februara i izabrali smo sunčan dan bez padavina. Dan ranije je bilo susnežice, a dan nakon izleta bio je tmuran.
Važno nam je bilo i da je Narodni muzej otvoren.
Do Kikinde je iz Beograda najbolje ići preko Pančevačkog mosta, Borče, Zrenjanina.
Mi smo išli autoputem do Kovilja, pa dalje preko Zrenjanina. I to je sasvim ok, a vratili smo se ravno pravcem Zrenjanin, Borča, Pančevački most.
Do Kikinde se iz Beograda putuje oko 2 sata ili 2 sata i petnaest minuta…
Šta videti u Kikindi?
Kikinda i sova
Idemo redom i to ne po značaju, već po redosledu koji sam ja izabrala za upoznavanje ovog grada.
Krenuli smo prvo po obodu grada, pa se parkirali u centru i nastavili pešice. Pauzu smo pravili u restoranu Twenty. Narodni muzej smo ostavili za kraj jer je taj dan duže radio zbog praznika (16. februar).
1. Crkva na Vodici
Crkva u kojoj je izvor Vodica
U crkvi posvećenoj Svetoj Marini koja je u narodu poznatija kao Ognjena Marija nalazi se izvor. Da, da, baš u malenoj crkvi. Nije to običan izvor već je tu starinska ručna pumpa.
Za vodu kažu da je lekovita, čudotvorna. Ja sam je probala, ali verujem da treba popiti mnogo više za boljitak.
Po legendi ovu posebnu vodu pronašao je sasvim slučajno jedan pastir. Da li je pomogla njemu ili njegovoj ovci, e tu priča ima različite verzije.
2. Muzej Terra
Muzej Terra
U zgradi stare kasarne, u kojoj je centralna prostorija izuzetno prostrana, smeštena je kolekcija skulptura od terakote. Na drugom mestu, gde je stara ciglana, umetnici stvaraju. U centru Kikinde je galerija Terra.
Ako ništa od toga ne vidite, svakako ćete pojedine skulpture videti na glavnom gradskom trgu. Čak postoji veliki spomenik sovi na kružnom toku na ulazu u grad.
Znala sam da ponedeljkom muzej Terra ne radi, ali smo ipak otišli do njega. Za svaki slučaj.
I…bio je zaista zatvoren…
3. Sove na glavnom gradskom trgu Kikinde
Sova
Sove su glavni razlog našeg izleta u Kikindu.
Zimi su u samom centru grada. Dolaze u novembru sa severa i ostaju do proleća. Novembar je zbog toga u Kikindi “Sovembar”.
Sove su se naselile u strogi centar Kikinde, u urbanu sredinu jer je to najzelenije područje. U gradu je drveće, a oko grada su njive, ravne, bez zelenila u koje bi se sove sklonile. U njivama su glodari (miševi, voluharice…) koji su im hrana.
Preko dana spavaju. Noću love.
Perje im je izuzetno mekano, nečujno, a vid i sluh fantastični. Sove su zbog toga efikasni lovci. Izuzetno su korisne ljudima. Ta polja koja od glodara “čiste” sove, ne moraju da se zaprašuju, truju otrovima.
Skoro sam pročitala da je čovek jedina životinja koja truje svoje namirnice da ih druge životinje ne bi jele, a zatim ih tako zatrovane sam jede.
Krošnja puna sova
Kako videti sovu?
Čuli smo od prijatelja da ih ima svuda. Srećom odgledala sam nekoliko dokumentarnih emisija i pripremila se da ne krivimo vratove uzalud. Ima ih puno, ali nisu na svakom drvetu.
Drvo na kom su sove se prepoznaje po belom otpadu ispod. Čim je zaprljan pod, pogledajte krošnju. Tu su se smestile. Pod drvetom se mogu naći i kuglice – nesvareni ostaci glodara koje sova ispljune.
Jedno drvo je bilo “okićeno” sovama. Tu ih se našlo preko 10 – oko 14 ako sam dobro brojala. Bile su prilično visoko. Posle smo na drugom drvetu videli 3 komada malo niže. Videle su im se i “uši”. Verovatno su spavale je su im oči bile skrivene.
4. Ulica Generala Drapšina
Ulica Generala Drapšina
Najlepša u Srbiji, a 22. po lepoti na svetu. Bar po listi portala “Architecture and design”.
Mislila sam da ima smisla videti je samo kada drveće olista i stvori zeleni tunel dug oko 2 km. Međutim, ta ulica je lepa i zimi. Lepo se vidi kako su grane spojene i isprepletane. Čak i tako gole formiraju tunel, sa jasnim otvorom u dnu svakog kraja.
Drveće je u Ulici generala Drapšina posađeno nakon Drugog svetskog rata. Ukupno je tu 389 stabala.
Najviše je američkog koprivića – oko 300. Kažu da je sugestiju za sadnju tog drveta dao Mihajlo Pupin.
5. Restoran Twenty
Restoran Twenty
Nije znamenitost, ali je važna tačka u itinereru izleta. Mesto za pauzu!
Kako je zimi dan kraći želela sam da što kasnije ručamo. Trebalo je obići sve ono što je napolju po danu, a muzej i ručak ostaviti za kraj obilaska. Ipak, pauza je potrebna.
Twenty sam izabrala zbog interesantnog ambijenta.
Rakija Hubert
Mislila sam da tu popijemo kafu na brzinu, ali smo bili gladni pa smo pojeli i po čorbu.
Moj izbor je bio potaž od bundeve. Uz čorbicu nam je kelner doneo i štapiće (hlepčiće) sa belim lukom. To nam je dobro došlo da ne budem gladni do večere, jer je naš glavni obrok u stvari bio oko sedam uveče.
Suprug je naručio rakiju. Ovaj restoran ima izbor rakija od raznog voća destilerije Hubert 1924. Ta destilerija se nalazi u obližnjem Banatskom Velikom Selu.
Kikinda je poznata po bundevama. U septembru se održavaju “Dani ludaje”.
U februaru je ok bar pojesti potaž od bundeve.
6. Sova kao ukras na fasadi
Sova na fasadi
Iza Narodnog muzeja (severno od njega) je hostel Paparazzo. Na fasadi je ukras u obliku nekoliko sova. Kuća je stara pa je to dokaz da sove u Kikindu dolaze odavno.
7. Skulpture na glavnom gradskom trgu Kikinde.
Sove od terakote
Ko ne ode u muzej Terra, bar može videti skulpture od terakote u centru Kikinde.
Interesantne su. Meni su sove od gline bile najinteresantnije, a toi-toi wc najbizarniji.
Otkud toliko skulptura od terakote u Kikindi? Zemlja je pogodna, glinasta.
Zbog toga se tu prave i keramičke pločice. Ako niste čuli za Terru, verujem da jeste za “Tozu Marković”.
8. Suvača mlin
Suvača
Suvača je suvi mlin u kome točak ne pokreće ni vetar, ni voda, već minimum 2 konja, ili više pari konja.
Nije otvorena zimi za posete, ali dovoljno se vidi čak i preko ograde.
Leti se plaća ulaz. Pod okriljem je Narodnog muzeja Kikinde. Spomenik je kulture od izuzetnog značaja.
Ovaj je mlin nastao krajem 19. veka. Prenet je u Kikindu, na tada obod grada. Koristio se do 1945.
To je jedina suvača u Srbiji i jedna je od tri u ovom delu Evrope. Postoje još po jedna u Mađarskoj i u Hrvatskoj.
Udaljenost od glavnog trga je 1.200 m. Prošetali smo tamo i nazad. Nije to mnogo, nismo lenji. Ipak, sada bih birala da do suvače dođemo kolima pre nego što ih parkiramo u centru. Tako ne bi gubili vreme, jer dani su zimi kratki.
9. Mamutica Kika u Narodnom muzeju
Replika mamutice Kike i ja
Vredi ući u Narodni muzej bez obzira na Kiku, ali ona je ipak zvezda.
U dvorištu muzeja je replika u prirodnoj veličini. Ta replika daje potpun doživljaj, tek tu se može sagledati koliki je bio mamut. Izvinjavam se – mamutica, jer su mamuti bili još veći.
Ona je bila visoka 4,7 metara, duga 7 metara, raspon kljova joj je bio 3,5, a veruju da je bila teška oko 7 tona.
Kosti ove ogromne životinje su pronađene slučajno dok je kopana glina za keramičke pločice (Toza Marković).
Kostur je gotovo kompletan. Čak oko 90 % koštane mase je očuvano.
Prave kosti Kike
Kika, kako je prozvana, bila je stepski slon, koji se smatra najvećim od svih mamuta. Oni su bili biljojedi. Živeli su u krdu koje je predvodila starija ženka. Među njima je vladao matrijarhat.
Naša mamutica se kretala stepom gde je danas Kikinda. Slučajno se zaglavila u blatu i dalje nije mogla. Tu je uginula i oko 500.000 godina kasnije na istom mestu je pronađena.
Zub mamuta kojim melje travu
U muzeju smo prvo videli repliku u dvorištu. Zatim smo odgledali film koji traje 17 minuta, pa videli prave Kikine kosti.
Nakon toga smo razgledali postavku muzeja počev od arheološke zbirke, etnološke… a na kraju i privremenu izložbu: “Umetnička kolonija na Starom sajmištu – umetnici iz zbirke Rajka Mamuzića”.
Narodni muzej
Odlična novost u Narodnom muzeju Kikinde je digitalni audio-vodič o stalnoj postavci, kao i o mlinu Suvača. Skenirate bar-kod, skinete aplikaciju sa google play-a i dobijete priču o eksponatima.
Muzej je na našu sreću bio otvoren 16. februara, zbog državnog praznika. Ponedeljkom inače ne radi. Da nije radio tog ponedeljka ne bi mi taj dan krenuli u Kikindu.
Na licu mesta smo još shvatili da je besplatan, opet zbog praznika.
Mokrin
Ako imate vremena za okolinu, možda bi vredelo posetiti Mokrin. Tu se svake godine organizuje “Tucanijada” – takmičenje u tucanju uskršnjim farbanim jajima.
Još jedna manifestacija po kojoj je poznato selo je “Gusanijada” – borba guskova.
Mokrin je rodno mesto Miroslava Mike Antića i Raše Popova.
Mi za Mokrin nismo imali vremena, pa na tu temu neću više dužiti. Nemamo lične utiske.
Salaš kod Stare Dunje
Na salašu
Nakon svih obilazaka bilo je krajnje vreme da pojedemo nešto konkretno. Pred put sam proučavala restorane u Kikindi i na kraju odlučila da jedemo u blizini Zrenjanina.
Verujem da bi dobro prošli i u Kikindi, međutim hteli smo lokalnu hranu, vojvođansku. U menijima sam videla mnogo roštilja, pica… Možda sam nepravedna prema restoranima Kikinde, ali sam izbor proširila na celu putanju od Kikinde do Beograda i odabrala salaš južno od Zrenjanina.
Na Youtube-u sam videla snimak pečenja hleba u krušnoj peći i kao da sam osetila miris. Već sam znala da tu želim da jedemo. Izbor jela, ambijent i pozitivni komentari su me učvrstili u toj odluci.
Ćuretina sa mlincima
Ima tu jela od mangulice, moguća je divljač, a mi smo se na kraju oboje odlučili za ćuretinu sa mlincima. Odlična! I oboje smo naručili šnenokle. Nisam ih jela od detinjstva.
Još da dodam da im je espreso pravi, zaista kratak i jak!
Kelneri preljubazni.
Uz večeru su se tiho čule pesme Zvonka Bogdana. Onda je krenula muzika uživo. Nismo neki fanovi, ali su se ostali gosti obradovali. Pevaju u blokovima pa razgovor može da se nastavi…
Prostor je prijatan. Nije pretrpan kako to često bude na salašima i u etno selima, a ima interesantnih starinskih detalja. Zastala sam da fotografišem staru peć i čula:
“Što i nas ne slikaš? I mi smo etno”.
“Ali peć je lepša” 🙂
Večera na salašu kod Stare Dunje je bila lep završetak odličnog, sadržajnog izleta.
Taj salaš je otprilike na pola puta između Kikinde i Beograda.
Samo sat posle večere smo bili kod kuće.
Kako organizovati putovanje u Japan u sopstvenoj režiji, a da ne bude skupo?
Spisak potrebnih stavki, saveti, lično iskustvo…
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments