Kako putovati u Japan a ne osiromašiti?
Moguće je!
Već neko vreme slušam kako je pao jen i kako baš sada treba ići u Japan.
Kod mene je to postalo “sad ili nikad!”
To putovanje sam morala da organizujem pa makar ostala bez dinara.
Kiyomizu dera hram, Kjoto, Japan
Japan je postao pristupačan čak i za nas smrtnike koji ne trošimo hiljade i hiljade evra na smeštaje od 5* i skupe avio karte.
To nije destinacija gde je sve jeftino, ali ne mora biti ni preterano skupo. Meni je uvek delovala nedostižno.
Evo mog okvirnog plana i koliko je sve koštalo:
China Eastern
U Budimpešti na aerodromu
Niskobudžetna avio kompanija China Southern Airlines leti iz Beograda preko Guangdžoa. A China Eastern Airlines leti iz Budimpešte preko Šangaja.
Ako niste vezani za određeni datum ili okvirni termin putovanja, onda ste u prednosti. Cena karte nije ista svakog dana, ni svakog meseca.
Ja nisam bila te sreće. Imala sam termin kada suprug i ja možemo na put. Morali smo da tražimo avio karte baš tada, uz eventualno dan-dva odstupanja.
Naši datumi nisu bili idealni. Na sajtu avio-kompanije je cena bila viša od one koja bi nama odgovarala.
Rešila sam da karte kupim preko treće strane.
U pitanju je Mytrip.
Možete čak podesiti sajt na srpski jezik da vam bude lakše.
Bila sam jako skeptična oko tih avio karata jer sam pročitala loše komentare u vezi posrednika, ali sam rešila da rizikujem.
Preleteli Ural
Karte su koštale 505,54 evra po osobi.
Relacija – od Budimpešte preko Šangaja do Osake i nazad.
Imali smo pravo na po dva kofera od 23 kg + ručni prtljag 8 kg + lični (tašna).
Prtljag ide direktno.
Na letovima služe obroke (i pića). Na dužem dva, a na kraćem jedan.
Filmovi su uglavnom kineski (sa prevodom na engleski), uz nekoliko internacionalnih (francuski, norveški…).
Nisam doplatila (200 evra) da sedimo zajedno, ali su nas i u Budimpešti i u Osaki smestili da sedimo jedno pored drugog i na prvom i na drugom letu.
Doplatila sam garanciju u slučaju otkazivanja 71 evro. Možda nepotrebno. A opet, moglo je da zatreba. Srećom nismo saznali da li ta usluga funkcioniše.
Karta za brzi voz – Šinkansen, Nozomi
Koristili smo Haruka voz od Osake do Kjota (oko 25 evra po osobi), Nozomi šinkansen (brzi voz) od Kjota do Tokija (oko 80 evra) i još jednom od Tokija do Osake (oko 90 evra).
Za izlete smo koristili lokalne vozove koji su jeftiniji.
Nismo kupili JR Pass jer nam se ne bi isplatio. Od kada su podigli cenu te propusnice isplati se samo onome ko se više vozi vozom nego što smo mi planirali.
Japanci u prevozu
Gradski prevozi – autobusi, metroi, vozovi, su koštali oko 220, 260… jena, a to je oko 1.3-1.6 evra. Manje nego u Beču, Lisabonu, Londonu…
Transfer na aerodrom:
Od Osake do aerodroma Kansai smo platili transfer: 11 evra po osobi.
Išli bi vervatno vozom da nam nije dosadilo da idemo niz stepenice i uz stepenice.
Kozmetika na bazi meda u hotelu u Kjotu.
Hotelske sobe smo plaćali od 45-80 evra po noći za 2 osobe.
Najjeftinije smo prošli u Kjotu, a najskuplje u Tokiju.
Ta soba u Kjotu mada najjeftinija, bila je najčistija, najuređenija, pa čak i najveća od tri.
Ima skupljih (i boljih), a ima i jeftinijih smeštaja. Zavisi šta želite/možete da platite i u kom periodu putujete. Ovo naše je bilo skromno. Soba u Tokiju je bila velićine 10 m2, a u Osaki 11 m2.
Nismo išli u udarnoj turističkoj sezoni.
Japanci masovno putuju kada su im praznici: Golden Week. Te nedelje krajem aprila/početkom maja oni spoje nekoliko praznika. Tada je svuda gužva i teže je obezbediti ulaznice.
Strani turisti putuju u Japan u vreme sakure i uopšte u toku proleća, ali i u toku jeseni kada lišće dobija crvenu boju. Zima je hladna, leto vrelo i vlažno.
Pretpostavljam da je u Osaki sada skuplji smeštaj zbog EXPO-a i da bi bolje prošli da smo birali neki drugi termin, drugu godinu.
Mi smo putovali u prvoj polovini juna, kada je u Japanu kišna sezona.
Srećom, imali smo više suvih nego kišnih dana.
Fušimi Inari Taiša – besplatan
– po osobi:
Team lab Planet 25 evra.
Tokio Skytree 21 evro.
Karte večernje (od 17:00) za EXPO 22,5 evra.
Hramovi od 1,8-4,8 evra. Najčešće oko 3 evra. Pojedini besplatni.
Takoyaki
– od 5 do 30 evra po obroku, po osobi.
Najskuplje (30 evra) smo platili wagyu teletinu koji je kuvar spremao pred nama. U tih 30 evra je ušlo i piće (ja sake, suprug pivo) i kuver (manje od 2 evra po osobi).
Najjeftinije (5 evra) okonomiyaki u restoranu brze hrane, bez pića, a dobili smo po čašu vode.
Uglavnom smo plaćali oko 10-15 evra obroke u malim restoranima ” u komšiluku”, a kod svakog hotela je bilo puno takvih restorana.
Keramičke posude
Tu je izbor zaista širok. Zavisi od vašeg budžeta, kao i od afiniteta. Puno je banalnih, plastičnih gluposti. Ali, ima i lepih, jako kvalitetnih stvari. Uglavnom po višim cenama.
Ne mogu sada da se setim cena keramičkih posuda u jednoj lepoj suvenirnici. Znam da su bile “jače”. Setila sam se suknje na drugom mestu. Ok nije suvenir, već jednostavna, pamučna suknja lepog dezena. Bila je oko 200 evra. Nije sve u Japanu jeftino, ali osnovne stvari potrebne putniku jesu.
Kada je odeća u pitanu Uniqlo je uvek dobar izbor. Cene pristipačne, a stvari kvalitetne.
Za nešto lokalnije – ima ogrtača koji podsećaju na kimono. Uglavnom su sintetički, a na Nakamise-dori u Tokiju sam našla pamučne. To smo kupili mamama. Uz lepeze.
Ogrtač kao kimono
Lepeza ima koje se sklapaju, a i onih koje se ne sklapaju. Raspon cena je veliki.
Možete na više mesta naći i lepe, lakirane štapiće za jelo.
Od kuhinjskih potrepština muž je izabrao nož, jer su Japanci po izradi poznati. Mom tati smo kupili keramički komplet za sake – flašicu i dve čašice. I naravno flašu sakea.
p.s. Mislila sam da je sake žestoko piće. Nije! Jačine je vina.
Keramičkih posuda ima svakakvih, jako lepih. Da poželi čovek da napuni kofer i ponese kući.
Tržni centar
Mnoge prodavnice daju opciju smanjenja cena na osnovu Tax free-a na licu mesta. Dovoljno je da kupite robu u vrednosti od preko 5.000 jena (oko 30 evra), pokažete pasoš i na kasi će vam obračunati povraćaj poreza.
Ništa ne obavljate na aerodromu jer ste sa tim već završili u prodavnici.
Mi smo dobili povraćaj poreza u Uniqlo radnjama, kao i u prodavnici Bic Camera u kojoj prodaju svakakvu tehničku robu, a i naočare, kišobrane, pića… Svaki sprat ima kasu i ne može se kombinovati roba sa različitih spratova.
Na jednom smo iskombinovali Oakley naočari i najlakši kišobran koji sam uzela u ruku, a na drugom bateriju za GoPro i još neke baterije.
Cena Sakea (veliki izbor) je bila ispod limita.
U japanskom parku u Kjotu
Moram da priznam da jeste zahtevno organizovati ovakvo putovanje bez agencije. Ima tu više stavki o kojima treba razmišljati.
Ono što me je opterećivalo je bombardovanje sa društvenih mreža šta sve mora da se uradi, rezerviše, ne pogreši (jer su influenseri već pogrešili umesto nas, a mi ne smemo!) itd.
Bilo mi je mnogo lakše kada sam razvrstala važno od nevažnog. Ono šta mene zanima, od onog šta mi uopšte nije bitno.
Laknulo mi je kada mi je prijateljica rekla da karte za vozove ne moram da rezervišem unapred, da mogu da ih kupim na licu mesta jer vozovi idu često.
A ostalo…
Osim avio karte i smeštaja, ostalo je stvar afiniteta.
Ponešto treba rezervisati unapred ili ništa ne morate rezervisati unapred!
Idemo redom!
U Kamakuri
Ovo je plan za vas, napravljen po iskustvu koje sam stekla organizujući naše putovanje.
Vi ćete ga menjati po vašim željama.
Obrok u avionu na kraćem letu: od Šangaja do Osake.
Već sam napisala kako sam nama kupila karte, a vi možete slediti naš primer ili putovati elegantnije sa Turkish Airlines-om ili Qatar Airways-om ili nekom četvrtom avio kompanijom.
Tokio, železnička stanica
Moj izbor je bio 4 noćenja u Kjotu, 4 noćenja u Tokiju i 2 noćenja u Osaki.
Da smo imali više vremena dodala bih još noćenja u Tokiju jer je ogroman grad. Još bi ga obilazili, možda otišli na još bar jedan izlet.
Dodala bih i još jedan dan u Kjotu jer nam se svideo više od Tokija i Osake.
Mi više vremena nismo imali. U datoj situaciji ja sam sasvim zadovljna našim planom.
Smeštaje sam rezervisala na oko 1-2 km od glavnih železničkih stanica, onih do kojih smo stizali iz drugih gradova. Nisu kod glavnih znamenitosti, ali nisu bili ni daleko.
Za Tokijo sam bila svesna da centra nema, da ćemo svakako koristiti gradski prevoz.
Rasprave da li je bolje biti smešten u zoni Šibuja (Shibuya), Šinđuku (Shinjuku), Ginza ili Asaksa (Asakusa)… nisu me izbacile iz koloseka.
Koleginica koja je bila u Japanu pre mene, potvrdila mi je da je najvažnije da budem blizu metro stanica.
Izabrala sam hotel u čijem okruženju ih je bilo nekoliko.
U našem komšiluku
Tako smo se našli u delu grada koji niko ne pominje kao poželjan – Jimbōchō poznat po knjižarama, po antikvarnim knjigama. Kraj kao stvoren za mene. Nema važnih znamenitosti, ali je pun restorana i kafea.
Priznajem, smeštaj sam tražila po ceni hotelske sobe.
Vi hotel tražite po vašim afinitetima ili budžetu.
Ne šalim se.
Ja ga jedno vreme nisam plaćala jer puno putujem. Činilo mi se kao nepotreban trošak. Onda sam platila kaznu na ulasku u Češku.
Posle sam shvatila da jesam bila neozbiljna. Povremeno vodim turiste po bolnicama. Svašta može da se desi na putovanju.
U Japanu vam neće naplatiti kaznu ako nemate putno zdravstveno osiguranje, ali to ne znači da vam neće zatrebati.
Zgodno je imati internet od prvog momenta na putovanju. Wi-fi-a ima na puno mesta, ali ja sam navikla da internet imam u svakom momentu.
Paket (koliko giga na koliko dana) možete izabrati na linku eSIM.
Ka aerodromu
Do aerodroma ili železničke stanice možete na više načina.
Možete taksijem, ali u Japanu to može biti preskupa opcija.
Možete metroom, što ako nosite prtljag može biti zamorno, jer je mnogo više običnih stepenica nego pokretnih.
Treća opcija, koja je nama delovala najelegantnije je unapred zakazan transfer.
TeamLab Planets
…ako imate afinitete za takvom zabavom.
Mi smo išli u Planets i oduševljeni smo.
Možda vas digitalna umetnost ne zanima. Nama je bilo fantastično!
Te se ulaznice uglavnom brzo rasprodaju. Mi smo naše kupili dva meseca pre putovanja.
Možete ih obezbediti na linku – teamLab Planets.
Za zlatni paviljon se karte kupuju na licu mesta.
Mi druge želje, za druge atrakcije za koje je ulaznice trebalo rezervisati unapred nismo imali, pa ne bih da pišem šta bi to moglo biti….
Možda Diznilend?
Evo linka za ulaznice – Tokyo Disneyland.
Ili sumo rvanje?
Prilažem link za takav šou, gde čak možete i sami da uđete u ring i oprobate se u čuvenom japanskom sportu. Plus dobijate all-you-can-eat obrok od piletine – Sumo Show Experience.
Možete tu i tamo da punite na usb punjač, ali ne svuda.
Verujem da možete kupiti adapter kada stignete u Japan, ali što ga ne biste obezbedili pre putovanja i bili mirni od prvog dana.
3D reklama u Tokiju
To je bio savet mog kolege vodiča koji radi ovu destinaciju.
Poslušala sam ga i kupila nešto jena (30.000 jena za 190 evra) za početak. Dobro je što jesam jer sam na aerodromu u Osaki kupovala karte za voz za Kjoto (u Kjotu nam je bilo prvo noćenje) i nisu hteli da prime karticu. Samo keš u jenima!
Kasnije sam na železničkim stanicama kupovala karte za vozove karticom, ali ona prva kupovina mi je bila opomena da u Japanu treba imati keš jer kartice ne primaju svuda.
Posle me je iznenadilo što kartice primaju u radnjicama (kao tezgama) u Nakamise-dori ulici u Tokiju. Čak sam magnet kupila platnom karticom…a karte za voz ne.
Čudna zemlja…
Prevoz u Japanu
Ništa drugo nije neophodno rezervisati/kupiti unapred, osim karte za EXPO ako idete dok traje.
Traje do 13. oktobra 2025.
Imigracioni formular za Kinu, jer smo izlazili sa aerodroma.
Formulare dele u avionu. Možete ih popuniti tada. Ima ih na aerodromu, ako ih niste popunili u avionu.
Na aerodromu smo popunjavali formulare i za carinu. Posebno im je bilo važno da ne unosimo meso. Čak je pas onjušio sav prtljag koji smo imali.
Za imigraciono se možete pripremiti unapred generisanjem QR koda preko sajta Visit Japan. To možete obaviti klikom na link – imigraciono.
Opet savet kolege.
Koristili smo te kartice za gradski prevoz u svim gradovima koje smo obišli (Kjoto, Nara, Tokio, Kamakura, Osaka) – za autobuse, metroe, lokalne vozove.
Moguće je i u marketima plaćati icoca karticom. Zgodno je bilo potrošiti višak para sa nje u marketu, poslednje veče.
Nozomi – u 11:45, pa u 11:54, pa u 12:01…
Savet prijateljice koji sam poslušala i koji mi je olakšao život.
Vozovi zaista idu non-stop. Nozomi, onaj najbrži, ide na svakih 10-15-20 min…
Osaka Expo 2025. – the Grand Ring
Potrebna je karta.
Link – ulaznica za EXPO.
Za ulaske u paviljone potrebno je napraviti rezervacije unapred, što nisam uradila 😐
Nije bilo mogućnosti da se to uradi kada sam kupovala karte, a nisam imala vremena, ni nerava da jurim termin kada se rezervacije za taj dan puštaju u promet.
I onako nisam uzela celodnevne ulaznice. Dovoljno je bilo sadržaja za večernju varijantu (od 17:00-22:00) i bez naj popularnijih paviljona pred kojima su bili dugi redovi i za one sa rezervacijama.
Pogled sa Tokyo Skytree tornja
Kupili smo ih pre podne za isti dan, za uveče.
Početak juna ipak nije turistička sezona, pa verujem da bi u aprilu-maju bilo potrebno kupiti bar dan ranije.
Link za kartu – Tokyo Skytree.
Teletina vagju tataki i sake
Nismo išli u tematske lokale. Ok su i roboti i životinje i kućne pomoćnice…ali…
To je sve simpatično i verujem da može da obogati posetu Japanu. Nama nije značajno. Valjda to ide tako sa godinama.
Išli smo da jedemo i pijemo kada nam se jelo i pilo. Nismo pravili rezervacije. Restorana ima na svakom koraku. Nismo imali promašaja sa hranom.
Japanski suvenir
To je odličan savet koleginice Vanje koji nisam u potpunosti poslušala. Mada jesam kupovala u radnjama koje mi je preporučila i imamo sada identičan, najlakši kišobran 😉
Ona mi je skrenula pažnju i za tax-free o čemu sam već napisala.
U Nari
Ovaj segment ostavljam za sledeće priče, ako ih napišem…
U tri grada smo spavali, a još dva na dnevnim izletima posetili.
Kakav je bio naš raspored obilazaka i šta bi tu još moglo da se doda, o tome ću nadam se u nastavku.
Pokušaću da ne budem preopširna, već korisna.
Ovo su stavke koje su nama bile dovoljne da u Japan stignemo spremni i opušteni, da na putovanju uživamo.
Japan je za nas oboje bio san koji se ostvario.
A vi?
Šta čekate?
Jen je pao 😉
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
Branko Dvorščak
Posted at 09:07h, 25 JulyJen je pao, dakle idemo u Japan!!
Čestitam na briljantnom opisu svojih doživljaja, kao da bi čitao najbolji “Lonely Planet”.
Hvala ti za savjete🙂
Ivana Mladenović
Posted at 12:36h, 25 JulyApsolutno! Pravac Japan! Hvala za pohvale 🙂
Tatjana Curic
Posted at 00:51h, 07 AugustHvala puno. Hajde požuri sa daljim opisima pa da krenem na jesen 🙂
Ivana Mladenović
Posted at 11:39h, 12 AugustAko ima ko da čita, onda ću morati da napišem 🙂
Katalina P
Posted at 18:29h, 03 JanuaryKako nema ko da čita ju ju ju
Lepo si sve opisala, posavetovala, objasnila, kao kad si nas vodila u Portugal u januaru 2024. Hvala Ivana, koferi spremni za Japan !
Ivana Mladenović
Posted at 01:16h, 05 JanuaryPortugal u januaru! Sećam se 🙂 To je baš bila lepa tura.
A Japan je fascinantan. Sigurna sam da ćete uživati tamo.
Puno pozdrava do, nadam se, neke ture gde ću Vam opet biti vodič.