Zorba u Nikoziji
Tri grada smo posetili na Kipru. Aja Napa je bio naš izbor za letovanje. U Nikoziju smo otišli na izlet. Preko Larnake smo putovali, pa kako smo imali rano let zaključila sam da je zgodno da tu prespavamo poslednjeg dana. Onda sam ipak rezervisala ne jedno, već dva noćenja u nadi da ćemo otići i do Pafosa, ali to se nije desilo. Ostalo je na tri grada, a ni to nije tako loše.
Na Kipar smo došli na letovanje prilično umorni. Bio nam je potreban pravi odmor. Na moju žalost umesto da se potpuno opustim, ispalo je da moram da radim. Mi turistički vodiči radimo i kada nismo na turi. Trudila sam se da mi to ne upropasti letovanje u potpunosti.
Kažu da su najlepše kiparske plaže u Aja Napi i Protarasu.
Nismo mladi, ali mi je Protaras po opisima zazvučao pomalo penzionerski. Pomišljala sam i na drugi kraj ostrva, na Pafos, ali su bolje plaže presudile u izboru mesta za letovanje.
Aja Napa crkva kod pristaništa
Aja Napa je bila naš prvi susret sa Kiprom.
Vuklo me je da je poredim sa mestima koja su mi od ranije poznata. Prvo sam rekla da je Aja Napa – „kao Laganas (Zakintos), ali veći. Onda sam rekla da je kao Playa del Ingles (Gran Canaria).
Nije ni jedno ni drugo.
Aja Napa je lepo, uređeno letovalište sa nizom velikih, belih hotela i visokih palmi.
Kažu da je to mesto za omladinu. Ja bih ipak rekla da je za sve generacije. Stariji u izlazak krenu uglavnom ranije, a restorana i barova je zaista puno. Omladina krene oko ponoći.
Najlepše plaže su oko 3 km od centra ka zapadu. Nisi, Landa, Makronisos…
Nije loša ni gradska (Pantachou), ali dalje od luke jer je bliže luci stenje u moru. Kod hotela Melissi je dobro jer je tu pesak u moru.
Lepo je prošetati u zoni pristaništa.
Aja Napa pristanište
Mi smo videli:
Park skulptura
Ulaz je besplatan.
Na uzvišenju je. To je veliki prostor sa mnoštvom skulptura koje su radili razni internacionalni autori.
Park skulptura
Pomorski muzej
Cena ulaznice – 4 evra.
Tu smo videli prototip antičkog broda Kyrenia II i neobični papyrella splav. Zatim, preparirane morske životinje, kao i pojedine namenski napravljene. Školjke, korale…keramiku, novčiće…
Brod u muzeju
Manastir u centru Aja Nape
Videli smo ga samo spolja. Kada god smo prošli bio je zatvoren i nisam sigurna da li ga otvaraju.
Aja Napa – manastir
Šta mi je žao što nismo posetili?
MUSAN – podvodnu galeriju
Skulpture su na dubini od 10 m, a od obale su udaljene 200 m.
Mogu ih videti i ronioci na dah, ali da bi se skulpturama lepo prišlo ipak je potrebna boca. Za to je potrebno lično kontaktirati neku od škola ronjenja i sa instruktorom posetiti MUSAN.
Na oficijalnom sajtu ove sjajne galerije su upisani kontakti škola ronjenja.
Šta je još interesantno videti?
Most ljubavi – stenu uz more koja izgleda kao most.
Rt Cavo Greco – pećine uz vodu nedaleko od Aja Nape. Moguće je doći do njih kopnom, kolima ili brodom. Možete uplatiti izlet brodom. Puno je ponuda u pristaništu.
Ayia Thekla – kapela na obali mora.
Ovo je Nikozija
A i ovo je Nikozija
Do Nikozije je moguće doći ako uplatite organizovan agencijski izlet. A možete i sami međugradskim autobusom.
Ja sam htela da uplatim izlet da bih o tom gradu čula od turističkog vodiča. Odbilo me je to što takav izlet ne ide svaki dan i što mora da se ustane rano. Nekada mi to ne smeta.
Ovoga puta sam izabrala međugradski autobus i da biram vreme polaska i povratka.
„Hajdemo kod turaka da jedemo burek!“
Eto kako sam namamila muža da krenemo u Nikoziju.
Rođendan uz burek u Nikoziji, pa večera u Hard Rock kafeu. To je bila ideja, ne sprovedena do kraja kako je zamišljena.
Htela sam prvo da uplatim agencijski izlet da idemo u Famagustu (grad krstaša) i Varošu (napušteni grad). Nisu hteli da nas vode jer imamo srpske pasoše. Samo EU, UK, švajcarski, islandski i valjda beše norveški. Džabe što mi zvanično možemo da pređemo, ali uz odbijanje su naznačili na koji granični prelaz idu. Nije bilo potrebe da proveravam da li nas zaista ne puštaju na tom prelazu.
Druga opcija bi bila doći autobusom do graničnog prelaza, preći dalje peške, a onda uzeti taksi do Famaguste. Previše gnjavaže.
Bujuk han – na spratu
Do Nikozije je jednostavnije. Može međugradskim autobusom za samo 5 evra po osobi, po pravcu. Ili 9 evra ako se kupi povratna.
Od Aja Nape je oko sat vožnje do same Nikozije tj. 1,5 do poslednje stanice koja je kod starog grada.
Granični prelaz u Nikoziji
Glavna pešačka ulica je Ledra koja je svojim većim delom u grčkom delu grada, a granica je baš na samoj ulici.
Bujuk han
Odmah smo prešli granične prelaze (izlaz, pa ulaz) i zaputili se u potragu za burekom. Izguglala sam pekaru kod kapije Kyrenia. Kada smo došli do lokacije obeležene na mapi, od pekare nije bilo ni traga.
Vratili smo se bliže graničnom prelazu. Tu sam u Bujuk hanu našla burek koji ne liči na pravi. “Pitice” rekao je Saša. Služe ih sa prelivom od meda. Možda nije pravi burek ali je bilo ukusno.
Burek ili pita sa halumi sirom i medom
Obližnja džamija Selimija, koja je prvobitno bila crkva Svete Sofije, je pod skelama. Kod ulaza mi je radnik stavio do znanja da ne prilazim.
Utisak o turskom delu Nikozije je da nije tako lep kao grčki. Kako se pređe granica prvo se nailazi na pravu pijacu na ulicama gde vise majice – kopije raznih brendova, dresova, kopije firmiranih tašni.
Taj šareniš me zamara i nervira.
Jedino su mi se u hanu svidele radnjice na spratu. Puno je tu bilo lepih, kvalitetnih, pa i nekih ručno rađenih predmeta, suvenira…
Uopšte prostor hana je prijatan.
Videla sam i lep, mali restoran kod džamije. Nekoliko malih stolova sa kariranim stolnjacima, u hladu drveća.
Nikozija, ulica Ledra
U ulici Ledra hladovinu prave trouglasti, šareni baldahini. U toj kao i u sporednim ulicama ima prijatnih restorana i kafea.
Mi smo našli jedan šarmantan kafić, sa šarenim stolicama na trgu Fanairomenis.
Pomislila sam i na slatkiše u nekoj od poslastičarnica. A Kiparski muzej (arheološki)? Nisam ga ni pomenula. Slavljeniku je bilo dosta vrućine. Bilo je 34 stepena i hteo je bazen.
Ja sam brzinski obavila neplanirani šoping. U pešačkoj ulici je Ecco Outlet. Kupila sam zimske cipele sa 50% popusta.
Stigli smo do autobusa 5 min pre polaska i kasno popodne proveli na bazenu. Hard Rock smo ostavili za sledeće veče.
Malo smo vremena proveli u grčkom delu Nikozije, a opet dovoljno da osetimo grad, da osetimo razliku između ta dva naselja koja deli granica.
Crkva Svetog Lazara
Zbog ranog leta sam htela da poslednju noć prespavamo u Larnaki, da budemo bliže aerodromu, a i da vidimo grad. Zaključila sam da bi još bolje bilo prespavati tu dve noći, da bi otišli na još jedan izlet. Taj izlet se nije desio, ali se nisam pokajala što smo proveli dan i po u Larnaki.
Nema tu mnogo šta da se vidi i plaža nije lepa. Dovoljno je provesti nekoliko sati u tom gradu. Pola dana. A opet, nije dosadno biti tu i malo duže. Recimo dan i po kao mi 🙂
Kakva je Larnaka?
Mali je grad sa čak 3 plaže i šetalištima uz more. Uz plažu Finikudes u centru je šetalište, pa ulica, pa niz restorana.
Između dva šetališta je na obali mala tvrđava.
Najvažnija znamenitost je crkva Svetog Lazara.
U crkvi Svetog Lazara
Prvi dan smo proveli malo u obilasku, malo na plaži. Do kasno uveče sam se mislila – Ići na izlet ili ne. Saša nije bio zainteresovan i znala sam da bih išla sama. Na kraju sam prelomila.
Provešćemo dan u Larnaki. Lenjo!
Kasni doručak u pekari StoArtos kod Lazareve crkve.
A zatim kafu popiti u Secret Garden, sa druge strane trga.
To divno mesto mi je, posle Aja Nape koja je pravo turističko letovalište, dalo atmosferu gradske bašte. Osećaj grada u kom živi lokalno stanovništvo. Volim to.
Secret Garden
Posetiti crkvu Svetog Lazara.
Moja devojačka slava je Lazareva subota (Vrbica). Za mene je crkva nastala na Lazarevom grobu važno mesto. Vama možda nije, ali ta crkva je najvažnija znamenitost Larnake.
Prošetati obalom, pa se popeti na malenu tvrđavu i pogledati oba šetališta grada sa vrha. I ono južno (Piale Pasa) i severno uz plažu.
Kasno popodne – kupanje na Finikudes plaži. Plićak predug, ali more toplo.
Finikudes plaža – pogled sa tvrđave
Uveče večera u jednom od restorana preko puta plaže Finikudes. Na primer u restoranu Alexander.
Tu smo mi otišli, a da nismo mnogo planirali, poredili…
Zatim šetnja do plaže Kastella jer je u ulici Piale Pasa niz lokala sa sladoledom.
U ovom nizu kiparskih gradova fali Pafos. Meni fali Pafos. Želela sam da vidim taj grad.
Verujem da fali tu još štošta. I verujem i da je Limasol interesantan grad.
Možda nekom drugom prilikom. Uostalom na Siciliji smo letovali četiri puta baš zato što je bilo još puno lepih mesta koja smo želeli da vidimo i da u njima uživamo. Možda ponovimo i Kipar 😉
Sada nakon puta mogu još jednom da kažem da vredi putovati na Kipar. Ako volite sunce, pesak, toplo more, ukusnu mediteransku hranu, vino… vredi putovati na Kipar!
Da li putovati na Kipar? Kako doći do Kipra? Gde se smestiti? Cene? Šta videti?
Znate li gde živi Deda Mraz? Možete ga upoznati lično u blizini finskog grada Rovaniemi!
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments