26 Aug Krit – Hanja i Elafonisi
Lepa Hanja
Da li ste čuli da je Hanja najlepši grad na Kritu?
Ja sam više puta čula ili pročitala da je najlepši. Čini mi se da zaista jeste.
Meni se i Retimno dopada, ali od Retimna nisam očekivala baš ništa. Iznenadio me je. A Hanja me svakako nije razočarala.
Izlet u Hanju
Hanja
U Hanju smo išli na izlet iz Retimna u kome smo bili smešteni.
Dok sam se za putovanje pripremala, dobila sam savet da posetu Hanji kombinujem sa odlaskom na plažu. Na primer – na Elafonisi plažu.
To je odličan savet koji nisam poslušala.
Da sam se ja pitala, verovatno bih uradila tako. Međutim, imala sam saputnike…
Sada mogu da kažem – idite na plažu, pa u povratku svratite u taj lepi grad. Ili, ako želite samo u Hanju, ne morate ići baš kada je najtopliji deo dana.
Mi smo u tom gradu bili samo nekoliko sati, ali u sred dana. Bilo je vruće.
Parkirali smo istočno od Venecijanske luke, pored Pomorskog muzeja. Želeli smo da budemo što bliže šetalištu jer smo na izlet poveli moju svekrvu koja je baš tih dana napunila 84 godine i nije laka na nogama.
Dok smo se još u kolima dogovarali oko parkinga, ona je protestovala rečima “Ja mogu sve što i vi!”. Nije shvatila da joj želimo dobro.
Svakako je zgodno približiti se toj zoni. Ko voli da šeta, našetaće se po Starom gradu.
Kada smo kasnije hteli da platimo parking, automat nije radio, pa ne znam koja je cena.
Malo istorije Hanje i Krita
Hanja je drugi po veličini grad na Kritu. Bila je njegova prestonica od 1849. do 1971.
U Minojsko doba tu se nalazila grad-država pod nazivom Kidonija. Nju je po legendi osnovao Kidon, sin Hermesa i Akakalide, ćerke čuvenog kralja Minosa.
Nakon Mikenaca, Kritom, pa i Hanjom su zavladali ratoborni Dorci oko 1100. godina pre nove ere.
U stara vremena, dobra strateška pozicija na Mediteranu je bila jako važna. Pomorski putevi su bili značajni kako za trgovce, tako i za vojne flote. Krit je zbog toga bio mnogo puta napadan, a i osvajan.
Hanju su osvojili Rimljani. Nema spomenika iz tog vremena. Građevine Rimljana su osvajači koji su došli kasnije, koristili kao materijal za gradnju.
Venecijanski arsenali
Zatim je Krit pripojen Vizantiji.
Tako je Hanja bila Vizantijska, pa Arapska, pa opet Vizantijska…
Arapi su grad nazvali Al Hanim. Proganjali su Hrišćane, koji su preseljeni na planine. Hanja je Arapima služila kao dobra baza za napade na grčko kopno, druga ostrva, kao i na brodove koji su tuda prolazili.
Vizantinci (Romeji) su pobedili Arape i ponovo zauzeli ostrvo 961.
Grad je tada nazvan Hania. Iskoristili su materijal antičke Kidonije i izgradili su zidine da se odbrane od mogućih napada.
Nakon 4. Krstaškog pohoda 1204. kada krstaši osvajaju Carigrad, Bonifacije Monferatski je Krit prodao Venecijancima za 100 srebrnih maraka.
Krićani su pomogli Đenovljanima da se suprotstave svojim velikim neprijateljima Venecijancima i da zauzmu Krit. Međutim, dvadesetak godina kasnije Venecijanci su ga osvojili.
U Hanji je bilo sedište latinskog biskupa i administracije.
Hanja postaje značajan trgovački centar. Iz nje se izvozi kukuruz, vino, maslinovo ulje, so, drvna građa…
Grad se širi van okvira starih gradskih zidina. Izgrađen je novi krug utvrđenja. Grade se crkve, javne zgrade, privatne kuće. Nov podzemni akvadukt, velike cisterne i bunari su obezbedili bolje snabdevanje grada vodom.
Venecijanska luka
Nekada je na ovom mestu bio zategnut lanac.
Turci Osmanlije osvojili su Krit u 17. veku. Preciznije, osvojili su prvo baš Hanju, pa su se odatle širili dalje. Hanju su osvojili za 2 meseca, a ostatak Krita za 25 godina.
Živeli su uglavnom u istočnim kvartovima, Kasteliju i Splanciji (Splantzia). Gradili su džamije, hamame, česme. Prepliću se danas turska i venecijanska arhitektura u Starom gradu.
Sedište turskog paše bilo je baš u Hanji.
Pokušaji Krićana da oteraju Turke nisu bili uspešni. Nakon ustanka koji je ugušen u krvi, Krit je prepušten Egipatskom paši na upravu. Vraćen je pod tursku kontrolu 1841.
Pod Turcima je bila Hanja kada je postala prestonica ostrva. To je uticalo da grad postane značajniji, ekonomski bogatiji, da raste van drugog kruga zidina.
Turci su ugnjetavali lokalno stanovništvo. Krićani se ponovo dižu na ustanak. I taj je ugušen u krvi, a hrišćanski kvartovi u Hanji su spaljeni.
Tvrđava Firkas
1898. Krit dobija polu-autonomiju. Hanja je i dalje glavni grad. U njoj je tada živeo princ Đorđe, sin grčkog kralja Đorđa I. On je bio visoki komesar Krita.
To je vreme procvata Hanje koja postaje kosmopolitski grad.
Princu Đorđu suprotstavio se Elefterios Venizelos Krićanin iz Hanje, veliki političar moderne Grčke države. Uspostavio je revolucionarnu vladu. Bio je premijer Grčke. Doveo je do ujedinjenja Krita sa Grčkom 1913.
Grčka zastava je prvi put na Kritu podignuta u Hanji, na tvrđavi Firkas u Venecijanskoj luci u prisustvu Venizelosa i kralja Konstantina.
Hanja Stari grad
U ulici Chatzimichali Daliani
Između Venecijanske luke i gradskih zidina smestio se Stari grad Hanje.
Čine ga kvartovi Toponas gde su živeli Turci i Venecijanci, Evraiki – jevrejski kvart, Kastelli – u kome su ostaci Minojskog grada, Splantzia – turski kvart.
Na malom prostoru su crkva, džamija, sinagoga.
Ubrzo, nakon što smo se našli na obali stare luke, ostavila sam supruga i njegovu mamu da piju piće i gledaju more, a ja sam krenula u obilazak.
Pokušala sam da prepešačim Stari grad uzduž i popreko. Želela sam da vidim što više. Zašla sam malo u novi deo grada gde sam u jednoj knjižari kupila knjigu o Hanji. U njoj je bilo nekoliko predloženih šetnji. Prve tri sam iskombinovala.
Iz luke jesam krenula, pa sam se čak promuvala kroz uzane ulice pune radnji i naroda, ali pravo upoznavanje grada, sa knjigom u rukama, mogu da kažem da sam započela od gradske pijace, od Agore.
Gradska pijaca
Pijaca u radovima
Pijaca je bila početna tačka prvog itinerera. Na granici je između novog i starog grada.
Srušen je deo zidina zbog njene izgradnje. Tim materijalom je popunjen rov. Izgrađena je zgrada u obliku krsta i u sva četiri kraka su naređane prodavnice. Svečanom otvaranju je prisustvovao Venizelos glavom i bradom.
Ups, pijaca je u momentu moje posete delovala kao posle rata. Prazna ljuštura. Renovirali su je.
Šteta!
Bio bi to dobar uvid u duh grada. Nadam se da su do sada završili sa radovima zbog vas koji u Hanju tek dolazite.
Krenula sam dalje ka kvartu Splantzia.
Splantzia
Minaret Aga džamije
Malo severnije od pijace, ka moru, nalazi se ulica Chatzimichali Daliani. Delovala je pomalo pusto. Tek tu i tamo prođe poneki turista. Verujem da je uveče drugačije jer se lokali tu otvaraju tek kasno popodne. Pažnju privlači minaret Aga džamije, jedan od dva preostala u Hanji.
Prošla sam pored minareta i na kraju ulice skrenula levo. Tako sam došla do trga 1821. (Platia 1821).
Prvo se nailazi na malu, Venecijansku crkvu posvećenu Svetom Roku.
Platia 1821. je srce nekadašnjeg turskog grada. To je za njih bilo glavno mesto okupljanja. Dolazili su tu da popričaju, pa i da se okupaju u turskom kupatilu koje je sada ispod površine trga, zajedno sa venecijanskom cisternom. Kažu da je cisterna mogla da primi dovoljno vode, da grad izdrži šestomesečnu opsadu.
Crkva Svetog Nikole
Sa trga se vidi crkva Svetog Nikole.
Pravi je svedok smenjvanja stranih vlasti na Kritu. Na njenom mestu se prvo nalazila mala pravoslavna crkva, pa su današnju podigli Dominikanci kada su Mlečani osvojili ostrvo. Zajedno sa njima, koristili su je i pravoslavci. Crkva je bila deo katoličkog manastira, pa džamija, pa je sada pravoslavna crkva.
Danas ima i zvonik i minaret.
Krivudavim ulicama i prolazima, nastavila sam malo severnije. Naišla sam na unutrašnji krug vizantijskih odbrambenih zidina. Skrenula sam levo, tako da mi je zid bio sa moje desne strane, a sa leve lokali, u delu uzdignutom u odnosu na ulicu. Hodala sam pored stolica barova, prodavnice noževa…
Tako sam se vratila u najživlju zonu starog grada. Onu koja podseća da je u jeku letnja turistička sezona. Šareni se roba za turiste, kojih tu ima najviše, čak i u to rano popodne.
Sindrivani i kvart Evraiki
Istorijski centar Hanje
Bila sam na trgu Sindrivani ili Elefterios Venizelos na kome je mala mermerna fontana, čiji je original u Arheološkom muzeju.
Ono što je Platia 1821. bila za Turke, to je Sindrivani bio za hrišćane. Samo je trg u prošlosti izgledao drugačije. Bio je okružen zgradama i kapijama. Požar je u prvoj polovini 20. veka uništio građevine na severnoj strani i otvorio trg ka moru.
Severoistočno od trga je kvart Kasteli, centar venecijanskog grada. Moguće da je to mesto gde je osnovana antička Kidonija.
Ja sam krenula na drugu stranu, ka Jevrejskom kvartu – Evraiki. Htela sam da vidim gde je sinagoga.
Prošla sam kroz Skridlof čuveniju kao “ulica Kože” – Leather lane. Vekovima su tu zanatlije stvarale. Sada su tu radnje. Po ovoj ulici, kao i po susednim, može se naslutiti kako izgleda orijentalni suk, kako je i sama Hanja izgledala dok su tu živeli Turci.
Sinagoga Etz Hayyim u Hanji
Par skretanja kroz mirnije ulice i našla sam se pred sinagogom Etz Hayyim.
Na vratima je stajalo odštampano obaveštenje da treba pozvoniti na zvono, kao i vreme kada je moguća poseta. Bila je subota. Nisam se uklapala u raspored.
Nisam sigurna da li bih ušla čak i da je bilo dopušteno. To je mala, jednostavna zgrada u mirnoj ulici. Nisam jevrejka. Imala bih utisak kao da sam nezvan gost koji je banuo nepoznatim ljudima na ručak.
Toponas i Venecijanska luka
Zidine Hanje
Nastavila sam ka zapadu, ka zidinama. Popela se na pusto uzvišenje zaraslo u korov da bacim pogled na deo bedema sa strane.
Prošetala sam kroz Topanas, još jedan od istorijskih kvartova i na obalu se vratila kod Pomorskog muzej Krita, onog sa zapadne strane, kod tvrđave Firkas.
Našla sam se tako nasuprot svetionika, kod ulaza u luku. Nalazi se na kraju dugog mola.
Svetionik su sagradili Venecijanci, a obnovili Egipćani, pa liči na minaret.
Otkud oni na Kritu? O tome sam pisala u tekstu o Retimnu.
Teški lanac je nekada bio zatezan između tvrđave i svetionika. Čuvao je ulaz u luku sve do 20. veka.
U kvartu Toponas
Luku su Venecijanci gradili u toku 14. veka.
Njen zapadni deo, u kome sam u tom trenutku bila, koristili su za trgovinu. Tu se roba iskrcavala sa brodova. Tu su bila stovarišta.
Istočni deo luke je bio namenjen za gradnju brodova.
Sada su u luci uglavnom restorani, barovi.
U tom zapadnom delu, najupečatljivija zgrada je džamija Kučuk Hasan paše, sa svojom svetlom, roze kupolom.
Zovu je i džamija Janičara i Yiali ili Morska džamija. Sagrađena je na mestu venecijanske crkve kojoj je pripadala centralna kupola. Minaret je unisten u toku bombardovanja 1941.
Džamija Kučuk Hasan paše i svetionik u Venecijanskoj luci
Prošetala sam obalom, pored džamije i pridružila se Saši i gospođi Ljilji na hladnom, osvežavajućem frapeu.
Prošetali smo posle zajedno pored Arsenala. Ostalo ih je 7, od nekadašnjih 17. U jednom od njih se čuva replika minojskog broda koji je Olimpijske 2004. plovio do Atine.
Prošli zmo zatim pored ribarskih i turističkih brodića. Na tezgi su okačeni sunđeri, koji se prodaju turistima kao suveniri. Nekada je vađenje sunđera bio unosan posao. Težak, ali isplativ. Nekada…dok nije bilo veštačkih sunđera…
Nismo čekali veče. Verujem da je tada još lepše. Da još više ožive stare ulice kod luke, koje ni sada nisu bile puste.
Neki drugi put…
Plaža Elafonisi
Elafonisi plaža
Iz Hanje je svakako jednostavnije otići na neku od čuvenih plaža – Balos, Falasarna…Elafonisi…
Nama je baza bio Retimno i da bi došli do tih mesta, mora da se prođe Hanja. Zbog toga taj grad može biti usputna stanica.
Iz Retimna do Elafonisi plaže
Kroz kanjon
Semafor u kanjonu
Razdaljina je oko 135 km.
Google kaže da se putuje 2 sata I 15 min. Nama je bilo potrebno toliko zajedno sa stajanjem kod manastira Panagia Hrisoskalisa (Chrysoskalitissa).
Ide se od Retimna Nacionalnim putem oko 90 km, sa kog je isključenje kod Kisamosa (malo pre).
Zatim smo Išli kroz klisuru gde je semafor pokazao da li možemo proći kroz tunel. Naizmenično prolaze kola iz jednog ili drugog pravca.
Usput su lepi predeli, stene, litice. Gde je malo šire videli smo i tezge na kojim prodaju med i druge lokalne proizvode.
Usput postoji pećina koja je bila pretvorena u crkvu.
Mi se nismo zadržavali. Nastavili smo dalje kroz kanjon, preko brda… kroz sela…
Manastir Panagia Chrysoskalitissa
Manastir Panagia Chrysoskalitissa
Zgodno je svratiti u ovaj manastir. Skretanje sa putanje je samo 1 km – 500 m tamo i isto toliko nazad.
Ime Panagia Hrisoskalisa (Chrysoskalitissa) znači Bogorodica Zlatostupna ili zlatnog stepenika. Po predanju jedan od 98 stepenika, koji vode do manastira je zlatan. Problem je samo što ne može svako da ga vidi, već samo onaj ko zaista veruje u Boga.
Postoji i objašnjenje da je zlatno stepenište Patrijaršija prodala da bi rešila novčane probleme manastira u vreme kada su Turci vladali Kritom.
Manastir je sagrađen na steni. Kao neka tvrđava.
Mada smo došli do ovog manastira, nisam ušla unutra.
Svesna da nisam adekvatno obučena i ponajviše da će me saputnici čekati na parkingu. Odustala sam. Ne bi to bila brza poseta od desetak minuta, kako sam prvobitno pomislila. Treba se pre svega popeti uz stepenice… Činilo mi se da će potrajati duže…
Plaća se ulaz. Kod ulaza su marame, pa bi to rešilo sto sam bila u haljini za plažu, koja ima tanke bretele.
Ipak, odustala sam.
Elafonisi
Roze – Elafonisi
Do plaže je od manastira ostalo još samo 6 km.
Desetak minuta vožnje i bili smo na Libijskom moru.
Čitala sam o navalama turista na ovu plažu, ali mi smo je posetili početkom jula, pa sam se nadala da nećemo imati takav problem.
Prvo smo naravno, morali da se parkiramo. Parking je ogroman, neuređen. Ne plaća se. Jedva smo našli mesto da udenemo negde kola. To već nije delovalo obećavajuće.
Međutim, kada smo dopešačili do same plaže, tu nas je čekalo puno ležaljki i suncobrana.
Elafonisi
Beach bar
Bez problema smo našli ležaljku ili preciznije 3 ležaljke.
Cena za 2 ležaljke + suncobran je bila 15 evra. Dodatna ležaljka – još 5 evra.
Odmah pored je beach bar sa kafom, sokovima, sendvičima, pecivom… To je prilično bazični bar. Više kao neka mala prodavnica ili kiosk.
U blizini je i prodavnica sa gumenim, plažnim stvarima za klince. Ako ste zaboravili takve potrepštine, tu možete kupiti šlaufe, dušeke, lopte na naduvavanje i slično.
Elafonisi plaža ima i tuševe i wc-e.
I najvažnije, ima pesak i more!
Elafonisi plaža
Ova plaža je poznata po roze boji. Ipak, nije baš mnogo roze. Više mi deluje roze na fotografijama, nego što mi je delovalo roze na licu mesta. Nisam sigurna kako. Nisam nikakve filtere stavljala.
Pesak je rozikast u delu uz more.
Posetioci su godinama odnosili taj pesak. Sada je to zabranjeno.
Zašto je roze? Od ljuski sićušnih životinja koje liče na ostrige. Zovu se Foraminifere.
Roze ili ne, meni je od estetike bitnije bilo da plivam!
Ono što je meni bilo najvažnije je to da je more bilo mirno, toplo i savršeno za kupanje.
Voda je dugo plitka. Postoji greben pod vodom, a kada ga prođete onda dolazite do dubljeg mora.
Ne znam da li smo samo imali sreće, sa Kritom i njegovim ćudima se nikad ne zna, ali… meni je kupanje na Elafonisi plaži bilo najbolje kupanje leta.
Od raftinga rijekom Tarom do šetnje starim ulicama Starog grada Kotora, nebrojena su mesta koja očekuju avanturiste i radoznale turiste.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments