Zbog čega sam izabrala baš Retimno za letovanje?
Nije tu bilo mnogo mudrosti. Retimno ima veliku plažu i stari grad za šetnju. Zgodno je pozicioniran za izlete.
Restorani u starom gradu
Kada sam ranije pomišljala na dolazak na Krit, a jeste mi bio odavno želja, htela sam da letujemo u Hanji.
Proučavala sam smeštaje koji bi bili blizu pristojne plaže i blizu starog grada Hanje, a da je cena ok… i uglavnom sam na nekom drugom ostrvu, u drugoj državi pronalazila ono što mi odgovara.
Obično pretražujem nekoliko detinacija paralelno dok ne nađem ono što mi treba. Nikako to sve nisam uspevala da nađem u Hanji.
Prošle jeseni sam videla da je Wizz Air počeo prodaju avio karata za Krit i za Santorini za leto 2022. Cena mi je već tada odgovarala. Nije bilo razloga da čekam. Lako sam odlučila da ćemo na letovanje na Krit.
Na Santoriniju sam već bila.
U starom gradu
Kada sam prelomila i odlučila se za destinaciju, za ostrvo, nisam mnogo filozofirala oko grada. Shvatila sam da mi Retimno nudi baš ono što uvek tražim – stari grad dovoljno blizu da možemo da prošetamo, plažu ispred kuće i dobar smeštaj za ok cenu, kao i lokaciju dobru za izlete.
Simbol grada Retimna su dva delfina u krugu. Taj simbol je pronađen na novčićima iz antičkog perioda pa prenet na grb grada. Novčići datiraju iz 5. i 4. veka pre nove ere i znak su da je Retimno već tada bio značajan grad. Da nije tako, ne bi kovali svoj novac.
Naziv grada takođe potiče od delfina. Antički Grci su delfina zvali – rithy, a grad Retimno – Rithymna.
Simbol Retimna – dva delfina
U vreme kada je Krit bio deo Vizantije tu se nalazilo malo naselje oko kog su izgrađene zidine. Nosilo je naziv Castrum Rethemi.
Na početku 13. veka Krit je dat Bonifaciju, grofu od Monferata, a on ga je prodao Venecijancima. Retimno su prozvali Castel Vecchio. Venecijanci su shvatili značaj položaja Retimna, pa su tu izgradili luku i tvrđavu.
U 17. veku grad su osvojili Turci Osmanlije koji su tu ostali do pred kraj 19. veka.
Krit postaje deo Grčke tek 1913. godine.
Cisterna na tvrđavi je u 19. veku pretvorena u crkvu Svete Katarine.
Retimno je gotovo jednako udaljen od Herakliona i od Hanje. Heraklion je 80 km ka istoku, a Hanja 60 km ka zapadu. Odlično za obilaske.
Treći je po veličini grad na Kritu.
Boravkom u njemu sam iskreno dobila više nego što sam očekivala.
Dopao mi se stari grad sa pešačkim ulicama u kojima su radnjice, restorani, kafići i ljudi… puno ljudi već krajem juna. Nisu mi uopšte smetali. Naprotiv, davali su živost, pravu letnju vedru atmosferu.
U starom gradu je Venecijanska luka, a iznad je tvrđava Fortezza.
Šetalište u Retimnu
Na dugoj plaži Retimna je niz ležaljki, beach barova.
Uz obalu ka istoku je dugo šetalište uz plažu. Smenjuju se beach-barovi. Uz šetalište je ulica duž koje su hoteli, apartmani, zgrade…. Tu su marketi, barovi, restorani…
Mi smo bili 3 km udaljeni od Venecijanske luke. To bi mi delovalo mnogo da nije šetališta. Šetnja mi nije predstavljala problem. Odlazili smo do centra nekada peške, a nekada kolima.
Ako nemate automobil, a ne bi toliko da šetate, postoji i gradski prevoz. Autobusi su u ulici koja je u zaleđu, paralelna onoj uz obalu.
Cenovnik parkinga
Ako idete kolima do centra Retimna možete parkirati na nekoliko mesta. Mi smo koristili parking koji se plaća, a koji se nalazi uz gradsku luku.
U Retimnu ima šta da se vidi. Veći je i interesantniji nego što sam očekivala. Mada priznajem da se nisam mnogo pripremala za put. Tek sam na samom Kritu počela da čitam o tom ostrvu, pa i o Retimnu, a posle nastavila…
Evo šta sve treba da vidite u Retimnu:
Venecijanska luka
Ako šetate duž duge plaže ka zapadu, ka centru grada, naićićete na malu Venecijansku luku. Gradili su je Venecijanci, ali su Krit posle osvojili Turci, pa su i jedni i drugi ostavili traga u izgledu kuća.
Luka je kružna, a duž njene obale su naređani stolovi i stolice taverni. Sve zbijene jedna uz drugu. Jedva da može da se prođe od stolova, ljudi, kelnera koji pozivaju da probate salatu, a možda i ribu 😉 Vesela atmosfera vlada u malenoj luci. Nikako nije uštogljeno.
Brodovi su ribarski, a umuva se tu i drveni, starinski, koji vozi turiste.
Luku štiti lukobran, na koji je moguće popeti se i sagledati prizor sa uzvišenja. Odatle se može videti da je iza, ka moru, još veći moderni lukobran. Istočno od stare luke je nova luka, a obe štiti veliki lukobran izgrađen na severnoj strani.
Svetionik
U staroj Venecijanskoj luci je 9 m visok svetionik. Po knjigama koje sam kupila na Kritu izgrađen je u vreme turske okupacije. Po Eyewitness-u je napravljen u 13. veku, a obnovljen dva puta u toku 19. veka, od strane Turaka.
Na internetu se uglavnom ponavlja informacija da su ga gradili Egipćani 1830-ih.
Internet je uvek varljiv sa podacima, a ponekada se pitam kako i knjigama verovati!
Svetionik
Ono što je sigurno je da Turcima nije bilo lako sa pobunjenicima na Kritu, pa je sultan Mahmud II ponudio egipatskom Muhamedu Aliju ostrvo Krit u zamenu za njegovu podršku u gušenju pobune. Egipat je u to vreme bio pod Osmanlijama. Bio je pašaluk.
Flotu Muhameda Alija su potopili saveznici. Egipćani su se povukli nakon toga.
Bilo kojom ulicom da krenete iz Venecijanske luke ućićete u stari grad.
Ako krenete uzanom Nearchou, naićićete pravo na Lođu (Lotza). To je prizemna venecijanska palata iz 16 veka koja je bila mesto okupljanja zvaničnika i plemića. Tu su donošene važne odluke za grad.
Lođa uveče
U tursko vreme lođa je pretvorena u džamiju. Minaret je kasnije srušen.
Danas je tu prodavnica arheološkog muzeja.
Lođu je projektovao arhitekta Mikele Sanmikeli (Michele Sanmickeli) koji je zaslužan i za gradnju gradske kapije “Porta Goura”, tvrđave u Heraklionu… gradio je na Krfu, u Veneciji, Veroni, Zadru, Šibeniku…
Pored lođe se u prošlosti nalazila kula sa satom Pirgos Rologiou. Bila je jedna od najvažnijih znamenitosti grada. Od nje je ostao samo otisak na pločniku, preko puta lođe, na početku ulice Kon/nou Paleologou.
Fontana Rimondi
Fontana Rimondi
Na Kritu su gradovi imali problem nedostatka vode. Venecijanci su to rešavali gradnjom akvadukta. Najlepša kruna svakog akvadukta je fontana.
Rimondi je izgrađena 1626. godine, a nazvana je po guverneru Retimna Alvise Rimondiju. Grb te porodice je na fontani. Voda ide iz usta lavova. Njih uokviruju korintski stubovi.
Po legendi, ako popijete vodu sa fontane Rimondi, nikada nećete ostariti!
U hladovini kafea Galero
Grčki gusti jogurt sa medom, orasima i suvim grožđem
Fontanu možete gledati i iz kafea Galero koji ima baštu u debeloj hladovini. Ima i moj omiljeni slatkiš – grčki jogurt sa medom.
Neratze džamija noću
Jedna je od građevina koja je menjala izgled i namenu kroz istoriju. Tako je ova džamija u stvari prvobitno bila crkva.
U venecijanskom periodu to je bila crkva posvećena Bogorodici.
Turci su je u 17. veku pretvorili u džamiju i posvetili osvajaču Retimna, Gazi Huseyin paši. Poznatija je ipak bila kao Nerantze-ova džamija. Tu je useljena Osmanska teološka škola.
Godine 1890. je izgrađen minaret. Želja Turaka je bila da bude najimpresivniji. Sa svojih 27 metara, isticao se na panorami Retimna. Graditelj minareta je bio Jorgos Daskalakis.
Kada su se Krićani izborili za nezavisnost, ova građevina ponovo postaje crkva. Ovoga puta je posvećena Svetom Nikoli, ali nikada nije radila kao crkva. Postala je opštinska muzička škola. Tu se sada održavaju koncerti.
Pored je Kulturni centar, zgrada oslikana muralima.
Uz Neratze džamiju je prostrani Mikrasiaton trg na kome uveče bude klinčadije na trotinetima i omladine.
Ulaz u Arheološki muzej
Sa jugoistočne strane velikog trga je prolaz ka Arheološkom muzeju. Muzej je u zgradi nekadašnje crkve Svetog Franje. Čuva nalaze iz perioda od neolita do doba rimske vladavine.
Porta Goura
Ako krenete od Rimondi fontane ili Neratze džamije ili Arheološkog muzeja na jug, doćićete tačno do gradske kapije Goura. Nazvana je po nekadašnjem Venecijanskom guverneru grada, a narod je i danas jednostavno zove Megali Porta tj. Velika vrata.
Ona je ostatak nekadašnjih gradskih zidina. Iznad prolaza je bio krilati lav, simbol Venecije. Bila je glavni ulaz u grad i vodila ka samom centru gde su se nalazile najvažnije građevine – fontana, lođa, kula sa satom…
Uz nju je jedan od gradskih bunara. Po vodu su dolazile devojke, pa je to bilo mesto za sastanke, za druženje.
I danas tu ima puno sveta. Neki zagledaju izloge, drugi jedu sladoled, a ima i onih koji sede na polu-kružnom zidiću i tu odmaraju.
Kod Goura kapije
Prolaskom kroz ovu kapiju izlazi se iz starog grada na trg Četiri mučenika (Tessaron Martyron) na kome je istoimena crkva.
Crkva Četiri mučenika
Ko su bili ti mučenici?
Bili su porodični ljudi koji su živeli u Retimnu u vreme turske okupacije. Imali su turska imena i pridržavali su se islamskih običaja, ali su se u tajnosti bili pravoslavci.
Borili su se protiv Turaka u ratu za nezavisnost od 1821. do 1824. godine. Onda su Turci ponovo zauzeli Krit i počeli su da prikupljaju porez među hrišćanima. Četiri mučenika su tada priznali da su hrišćani i da su to sve vreme bili. Zatvoreni su u tamnicu, ali vere nisu hteli da se odreknu.
Ispred kapije Goura su im odsečene glave.
Gradski park
Gradski park
Jugozapadno od kapije Goura i crkve Četiri mučenika je Gradski park. Tu je bilo tursko groblje. Po oslobođenju, doneta je odluka da se na tom mestu ne gradi. Umesto zgrada napravljen je park iz poštovanja prema mrtvima.
Tu možete sesti na neku od klupa u hladovinu ili u baštu kafea Le Jardin okruženu zelenilom.
U ovom parku se održavaju festivali. U julu je Festival kritske hrane.
Ulaz u Kara Musa pašinu džamiju
Gde je nekada bila crkva, nastala je džamija. Šablon se ponavlja. Gde je bila crkva Svete Barbare (Agia Varvara), Turci su napravili džamiju i nazvali je po Kara Musa paši, Velikom admiralu čiji su brodovi izvršili invaziju na Retimno 1646.
Na ulazu je česma čija jedna strana gleda ka ulici, a druga ka dvorištu. Nije služila samo za vernike već i za građanstvo.
Ulaz u tvrđavu
Fortezza
Ono što svakako ne treba propustiti u Retimnu je tvrđava.
Nakon što su gusari Uludž Alija poharali grad, na brdu Paleokastro Venecijanci su u 16. veku sagradili odbrambenu tvrđavu Fortecu (Fortezza). Inženjer ove velike građevine bio je Sforca Palavičini.
Naziv brda – “Paleokastro”, što znači “stara tvrđava”, upućuje na to da se tu i ranije nalazilo utvrđenje.
Plan Venecijanaca je bio da ceo grad bude smešten unutar zidina ove tvrđave, da se svi stanovnici tu presele. To se nije desilo. Prostor nije bio dovoljno veliki. Ipak, mogli su u tvrđavu da se sklone u slučaju napada.
Džamija sultan Ibrahim hana
Unutrašnjost džamije
U Fortecu se smestila administracija, kao i straža.
Turci su je osvojili u 17. veku. Katedralu koja je bila unutar zidina, pretvorili su u džamiju. Forma same tvrđave nije bitno menjana. U tursko vreme počinje narod tu da se naseljava.
Neverovatno mi deluje da su tu u 20. veku, do Drugog svetskog rata bile stambene kuće.
U Drugom svetskom ratu se nemački garnizon smestio u Fortecu. Neke od zgrada postaju zatvori.
Odselili su se tada stanovnici, a danas tu ostaju prazna džamija, rezidencija guvernera, arsenal, skladišta, dve crkve…
Pozorište Erofili na tvrđavi
U okviru zidina Fortece je i pozorište na otvorenom, važno mesto za kulturu Retimna.
Ulaz u tvrđavu se plaća. Cena je: 4 evra.
Radno vreme tvrđave
Odavno znam da na Jonskom moru ima kornjača. Ima ih na Zakintosu. Videli smo ih prošle godine na Kefaloniji. Pojma nisam imala da ih ima i na Kritu.
To sam saznala već prvo veče kada sam prošetala do centra. Nadomak Venecijanske luke je štand, a tu mi je šarmantna mlada dama koja ima francuski naglasak, ispričala sve o Kareta Kareta kornjačama na Kritu, a zatim i uopšteno sve o Kareta Kareta kornjačama što zna. Izgleda da sam bila dobar slušalac.
O kornjačama na Kritu
Preneću deo njene priče:
Ove kornjače polažu jaja na Kritu na 3 plaže – Retimno, Hanja i Matala.
Polažu po 120 jaja u pesak, noću. Jaja izgledaju kao ping-pong loptice.
Kada je pesak topao legu se ženske kornjače. Kada je hladan više bude muških.
Priču su pratile fotografije da se uverim kako sve izgleda.
Noću ne treba šetati po plaži da ih ne bi uplašili. Nije dobro ni da ima svetla u barovima kod plaže jer ih to plaši.
Organizacija koja brine o kornjačama postavlja neku vrstu konstrukcije, “kućice”, na mestima gde su jaja, da ih ljudi ne unište. Još postavljaju koridor ka vodi da bebe kornjače upute tamo. U suprotnom krenu na sve strane. Neke izađu na ulicu i zgaze ih kola.
Inače, samo jedna od 1.000 preživi. Zato ležu puno jaja.
Svečano sam obećala da ću paziti. Nisam zgazila ni jednu kornjaču. Ni malu, ni veliku. Nisam ih ni videla ove godine.
Oleandri ka Venecijanskoj luci
Evo još nekih ličnih utisaka koji vam možda mogu biti korisni.
Mi smo bili smešteni na kraju duge ulice Ari Velouchioti, one koja se od centra Retimna proteže ka istoku uz plažu. Uglavnom smo tu išli na plažu, tu kupovali, jeli u lokalnom restoranu.
Bliže našem smeštaju marketi su bili prilično oskudno snabdeveni. Mogle su da se kupe grickalice – keks, čips i sl, piće – voda, sokovi, alkohol…kafa… potrepštine za plažu – šlaufi, dušeci i slično. Nema konkretne hrane, pa čak ni na primer paradajza, trajnog mleka (ili bilo kakvog mleka), supe u kesici…
Što se ide više prema centru marketi su bolje snabdeveni. Nama je gazda preporučio market Papatakis, koji zaista jeste bolje snabdeven, ali je bio oko 800 m od nas.
Retimno ima 2 Lidl marketa.
Kad smo već imali kola, a Lidl ima veliki parking, bilo nam je jednostavnije da kupujemo tamo. Ima sve vrste namirnica koje su potrebne za višednevni boravak, za kuvanje. Ja sam se najviše obradovala lokalnoj hrani. Tu možete kupiti preukusan sir – kritsku gravijeru raznih proizvođača ili mizitru (mizithra) ili fetu, masline, sveže voće i povrće koje se gaji na ostrvu… kritska vina…
Lakše je kupljeno staviti u kola nego nositi.
Kada nas je mrzelo da kuvamo išli smo u restoran Irini.
Restoran Irini
Prvo veče smo krenuli ulicom u potrazi za hranom, ušli u restoran Irini i to je bilo to. Dalje nismo tražili. Hrana je tu odlična, cene umerene, osoblje jako prijatno, ambijent lep.
Svaki put su nas čašćavali šotovima dobrodošlice, pa hlebom, maslinama i pasiranim paradajzom da grickamo dok čekamo naručenu hranu. Posle večere su nam donosili još šotova i po slatkiš, po kadaif.
Cene – musaka 8,5 evra, lignje 11 evra, hobotnica 14 evra.
Musaka
Hobotnica – mada je tanjir pretrpan salatom i pomfritom, hobotnica je vrhunski spremljena.
Našao se poneki, ali to je bilo zanemarljivo. Uglavnom ima vetra, pa komaraca nema. Nama se jedan ušunjao u sobu kada je stao vetar. Ništa strašno.
Plaža je tu prostrana i nije bilo gužve. Uvek je bilo puno praznog mesta na ležaljkama (cena 5 evra) i puno, puno mesta na pesku da se spusti peškir.
Letovanja u Italiji su me naučila da ležaljka nije neophodna.
Boravili smo krajem juna i prve nedelje jula. Mada u Grčkoj tada još nije sezona, pamtim u tom terminu gužve na plažama na drugim ostrvima. Ovde je baš prijalo imati tu širinu.
Ono što nije prijalo su talasi. Gotovo sve vreme našeg boravka bila je istaknuta crvena zastavica. Kupanje je bilo zabranjeno. I da nije zabranjeno, ne prija mi da se lomim po talasima.
Prilažem video sa talasima snimljen sa naše terase:
Plaža u Retimnu
Bilo je turista koji su se i tada kupali. Spasioca tih dana nije bilo, pa nije imao ko da ih opominje.
Ja sam lovila momente žute zastavice.
I još nešto. Ima kamenja na ulazu u more mada je plaža peščana. Nađe se i na pesku tu i tamo poneki kamen.
Talasi su uobičajeni za Krit. Nije da ih ima non-stop. Imali smo mirno more prvi dan i poslednji kada smo bili spakovani, spremni za polazak.
Sve sam to znala pre dolaska. Čitala sam o tome na forumima, a rekla mi je i koleginica Andrea, koja svako leto provodi na Kritu i koja mi je bila glavni savetnik šta videti na ovom lepom ostrvu.
Plave stepenice
Po Andreinim instrukcijama sam obilazila ostrvo. Na žalost nije bilo vremena za sve predloženo. Mada, i sama je rekla da na Krit ne treba doći samo jednom. Slažem se u potpunosti.
Krit nije malo ostrvo. Ima puno toga da ponudi. Zaista mogu da kažem da je tu šteta biti sve vreme na istom mestu.
Odavno sam shvatila da ne treba da insistiram na tome da obiđemo sve na jednom letovanju. Na Siciliji smo bili 5 puta i još nismo videli sve. Mada smo videli zaista mnogo. Više nego što prosečan turista obiđe čak i na klasičnoj kružnoj turi.
Nema razloga da žurimo sa Kritom.
Dakle, neka mesta ću videti neki sledeći put. Pre svega istočnu obalu.
Ovoga puta smo obilazili zapad i centralni deo Krita. Posećivali smo gradove, sela, arheološke lokalitete, plaže…
Toliko je Krit bogat, interesantan, da mi čak ne smeta što nije bilo više kupanja na našoj plaži.
Malo mi jeste krivo, ali tvrdim da je vredelo doći na Krit.
Šta je potrebno za iznajmljivanje automobila na Kritu? Kako obići ostrvo ako nemate kola? Kako rezervisati smeštaj?
O Minojskoj civilizaciji.
O arheološkom lokalitetu Knosos.Grčki mitovi vezani za Knosos.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
Biljana
Posted at 13:15h, 11 JulyHvala za ovu detaljnu reportazu i lepim fotografijama. Mislim da sam sad mnogo blize odluci da ove godine idem na Krit, u Retimno. Odavno mi je to zelja, evo sad je dosla na red za ispunjenje. 😊
Ivana Mladenović
Posted at 13:20h, 12 JulyLep je Krit 🙂 Želim Vam da uživate tamo 😉