26 Jun Šta videti u Nišu?
Grad festivala, vedrih ljudi, dobre hrane. Grad meraka!
Niš je grad bogate istorije, ali i dobrog provoda. Nije to varošica u koju se dođe na par sati, pa nastavi negde dalje.
To je grad dovoljno velik, da i dok se na jednom mestu održava festival, možete da očekujete neki drugi koncert u drugom delu grada, pune kafiće, pune restorane.
Posebno je lep leti, uveče kada svi izađu na ulice.
Obrenovićeva ulica
Kako doći do Niša?
Do Niša možete doputovati automobilom, autobusom, vozom, pa čak i avionom.
Kada putujete automobilom i želite u centar Niša, najbolje je da krenete autoputem ka Sofiji i da se isključite na – “Niš sever”.
Avionom možete do Niša iz raznih evropskih gradova, pa čak i iz Beograda od ove godine.
Letove možete proveriti klikom na link.
Razlozi da posetite Niš:
1. Tvrđava
Lapidarijum
Na desnoj je obali reke Nišave. Tu su se nalazile i prethodne tvrđave. Ova današnja je građena od 1719-1723 u vreme sultana Ahmeta III koga su zvali Kralj Lala.
Nemojte da vas ovo – „lala“ zbuni. Holanđani su lale preneli iz Turske. E ovaj sultan je voleo lale, voleo umetnost, a kažu i da je više državnog novca davao za kulturu, a ne na oružje. Ja u to sumnjam. Možda je zaista bio umetnička duša, ali bilo je ratno vreme.
Iznad ulaza u Stambol kapiju, sagrađenoj na putu za Stambol (Istanbul) nalazi se tabla na kojoj je natpis kojim ovaj sultan veliča sam sebe, kako je veći od Aleksandra, moćniji od Darija… To je bilo uobičajeno tada. Uostalom napravio je tvrđavu moćnih zidina 8 m visokih, 3 m širokih. Red je bio da se hvali.
U vreme tog sultana Ahmeta III izgubljen je Beograd, granica se približila Nišu i bila je Turcima potrebna tvrđava bolja od prethodne koja se nalazila na tom mestu.
Unutar tvrđave je sada park. Tu možete videti zgradu nekadašnjeg arsenala u kojoj je sa jedne strane suvenirnica, a sa druge Digitalni muzej.
Spomenik kralju Milanu
Uz samu Stambol kapiju je tursko kupatilo u koje se uselio Džez muzej.
Beogradska kapija je sa leve strane. Još uvek je zatvorena, ali postoje planovi da se otvori, možda čak ove godine.
Pored su ostaci antičkih termi. Ne zaboravite da je rimska tvrđava takođe bila ovde.
Tu je spomenik kralju Milanu u obliku puščanog metka.
U blizini je spomenik Jeleni Dimitrijević, pesnikinji i putopiscu, svetskoj putnici koja se borila za ženska prava.
U knjižarama može da se nađe i pročita njen putopis – „Sedam mora i tri okeana“, napisan tridesetih godina dvadesetog veka.
Na Niškoj tvrđavi je Bali Begova džamija iz 16. veka u kojoj je danas umetnička galerija „Salon 77“.
A ako nastavite dalje stazom naićićete na Lapidarijum. Tu izložbu na otvorenom čine nadgrobni spomenici koji su preneti sa prostora tvrđave, ali i sa drugih lokacija.
Uz reku je pozornica na otvorenom. Na Filmskim susretima se tu održava dodela nagrada.
2. Trg kralja Milana (glavni gradski trg)
Trg kralja Milana
Spomenik Oslobodiocima Niša
Spomenik Oslobodiocima Niša
Niš je oslobođen od Turaka 1878. godine. Kralj Milan je već tada rekao da treba podići spomenik oslobodiocima grada. Međutim to se nije desilo. Ubrzo slede novi ratovi – Prvi balkanski, pa zatim Drugi balkanski, pa Prvi svetski. Tek posle Prvog svetskog rata došlo je na red da se podigne spomenik, ali sada i oslobodiocima iz Turskog vremena i onima koji su oslobodili Niš u Prvom svetskom ratu.
Vajar koji je spomenik napravio je Antun Augustinčić. Konjanik predstavlja Moravca. Ispod su vođe sa svojim borcima, a na reljefima su scene sa početka ratova, kao i oslobođenja grada.
U prošlosti se na mestu gde je spomenik, nalazila džamija.
Čairska česma
Čairska česma
Niš je nastao na desnoj obali reke Nišave, gde je tvrđava. Kasnije se grad širio na levu obalu, gde je trg kralja Milana. Tu je nastala mahala – nazvana Taš mahala, jer je bila uz most, koji je tada bio od kamena. Taš je turska reč za kamen.
Turci su tu sagradili džamiju – Hizir Begovu. Na njenom mestu je sada spomenik oslobodiocima Niša.
Uz džamiju je bilo groblje, tu gde je sada česma koju zovu – Čairska.
Kada je izgrađen spomenik česma je premeštena, da ne smeta. Smatralo se da trg treba da ima samo jedan spomenik, da je sve drugo suvišno.
Česma je dugo bila u Čairskom parku. Zbog toga je zovu Čairska. Zatim je vraćena na glavni gradski trg, tek 2007.
Ne bih rekla da smeta. Pre bih rekla da je gotovo neprimetna u odnosu na spomenik… a mesta na trgu ima dovoljno.
3. Uz reku Nišavu
Obale uz Nišavu su uređene. Možete tu prošetati. Ono što vredi videti je ipak u nivou ulica i trgova.
Na desnoj obali, uz tvrđavu je:
Univerzitet ili Banovina
Današnja zgrada Univerziteta je nekada bila Banovina, a tako je Nišlije uglavnom i sada zovu.
1914. srpska Vlada, parlament i kompletna administracija sele se u Niš. Prate ih porodice, novinari, ambasadori… Grad je odjednom dobio 3-4 puta više stanovnika.
Austrougarska je telegram o objavi rata poslala u Niš. Na zgradi Banovine je postavljena spomen-tabla o tome. Činjenica je da je Vlada bila smeštena u toj zgradi, ali je telegram Nikoli Pašiću premijeru države uručen na drugom mestu.
Pašić je bio na ručku sa suprugom i ćerkama u restoranu hotela Evropa. Tu je poštar doneo telegram u kome piše da Austrougarska Srbiji objavljuje rat.
Hotel Evropa je bilo mesto gde su se održavale pozorišne predstave, koncerti, izložbe… Nema ga više. Srušen je. Ne bi ni mogla tabla tu da se postavi, a svakako Austrijanci nisu telegram adresirali na restoran.
Oficirski dom
Na levoj obali Nišave, u dnu parka, nalazi se još jedna zgrada koja je bila važna u to ratno vreme. To je Oficirski dom. Tu se uselila skupština. Tu su donete važne odluke – Niška deklaracija, kojom je odlučeno da svi južnoslovenski narodi treba da žive u jednoj zemlji, a zatim i Niška rezolucija, kojom je odlučeno da se drže prethodno donete Deklaracije.
Između te dve odluke su Saveznici Italiji obećali deo Slovenije i deo Hrvatske uz Jadran, pa je zbog toga skupština u Nišu opet zasedala i odlučila Rezolucijom da ne odstupa od Deklaracije.
Spomenik Šabanu Barjamoviću
Ispred Oficirskog doma, okrenut ka reci, nalazi se spomenik niškom pevaču Šabanu Bajramoviću. Replika ove biste nalazi se u Jazz muzeju u Niškoj tvrđavi, jer Šaban Bajramović je bio pevač romske muzike, ali i džeza, bluza.
Magazin Tajm ga je proglasio za jednog od 10 najvećih bluz pevača na svetu. Džez i bluz muzeji u Americi su izrazili interesovanje da naprave postavke o njemu – Džez muzej iz Nju Orleansa, Delta Mississippi Blues museum iz Klarksdejla, Misisipi.
Ipak, on je pre svega pevač romske muzike. U Indiji je proglašen za kralja romske muzike!
Spomenik Konstantinu Velikom
Spomenik Konstantinu Velikom
Uz most, sa strane glavnog gradskog trga je spomenik Konstantinu Velikom.
Ima li poznatijeg Nišlije na svetu?
Možda mnogi ljudi širom tog belog sveta ne znaju da je Konstantin Veliki rođen u Nišu, ali za ovog rimskog cara koji je doneo Milanski edikt i priznao Hrišćanstvo, sigurno znaju. Za vladara koji je osnovao novu prestonicu Istočnog rimskog carstva – Konstantinopolj, današnji Istanbul, svakako znaju.
Na spomeniku se vidi Hristov monogram. To je znak koji se Konstantinu javio u snu, noć pred sudbonosnu bitku protiv Maksencija, kod mosta Milvio pred Rimom (danas u Rimu). Sanjao je da je na nebu Hristov monogram, a da mu Bog kaže reči – „Pod ovim znakom pobeđuješ“. Sledećeg dana je naredio da se na svim štitovima, kao i na zastavi naslika Hristov monogram, simbol nepriznate vere kojoj ni sam tada nije pripadao i čiji su vernici proganjani.
I… pobedio je!
Sledeće 313. godine je doneo Milanski edikt.
4. Arheološki park Medijana
Medijana
Medijana
Medijana bi trebalo da bude na prvom mestu ove liste, ali nikako da je otvore. Opet, ne može da se piše o važnim mestima Niša a da se izostavi Medijana.
Antički Naissus je bio dobro utvrđen grad. Nalazio se na putu Via Militaris, na desnoj obali Nišave, sa iste strane reke gde je sadašnja tvrđava. U Naissusu je rođen car Konstantin.
Za sebe je izgradio raskošni letnjikovac u Medijani. Koristili su ga i njegovi sinovi Konstans i Konstancije II. Tu u Medijani se nalazilo čitavo naselje – vile, terme, vinski podrum, ranohrišćanske crkve.
Sve su uništili Huni u V veku.
Centralno mesto je zauzimala „Vila sa peristilom“. To je bila prostrana vila koja je u sredini imala dvorište okruženo stubovima koji obrazuju trem (peristil).
Na severnoj strani vile su se nalazile privatne prostorije, kao i one koje su bile namenjene za prijeme. Na istoku, jugu i zapadu su bile administrativne prostorije.
Na prostoru gde se nalazila ova vila pronađeni su mermerni reljefi, kapiteli, podni i zidni mozaici…
Vila je hodnikom bila povezana sa termama u okviru kojih su uz toplo i hladno kupatilo, bili i prostor za vežbanje, sauna, prostor za masažu… Bio je to pravi antički, carski spa, bogato dekorisan, površine 1200 m2.
Tu je akvaduktom stizala lekovita voda iz Niške banje.
Nažalost akvadukta više nema. Nema ni vodo-tornja kojim se akvadukt završavao. Porušen je zbog gradnje industrijske zone. U današnje vreme takvih vodotornjeva ima samo nekoliko u svetu.
Vile su razrušene, a ono što je od njih ostalo ne može da se vidi odavno.
Postoje obećanja da će se to promeniti ove godine.
Ja se iskreno nadam da hoće.
5. Narodni muzej
Konstantin Veliki
Arheološka sala
Možete kupiti pojedinačnu ulaznicu koja je 200 dinara, ali je još bolje da kupite objedinjenu koja je 300 dinara i da uz muzej obiđete sa istom ulaznicom i Ćele kulu i logor na Crvenom Krstu.
Da li su se cene menjale možete proveriti na linku – ulaznice.
Zbog čega baš arheološka sala?
Jer tu možete videti predmete iz Medijane i antičkog Naisusa. Ako već ne možemo u Medijanu, možemo bar u Narodni muzej.
Ima tu i eksponata iz vremena praistorije, kao i srednjeg veka.
6. Kazandžijsko sokače
Stevan Sremac, Kalča i Čapa
Tako zovu Kopitarevu staru, kaldrmisanu ulicu. Po jednoj kazandžijskoj radnji, koja je bila na samom početku ulice dobila je ovo mnogo poznatije ime.
To je ulica kafana, kafića, pa čak i brze hrane. Za svakoga po nešto, a opet čuva atmosferu starog Niša i dobro raspoloženje.
Galija
Najčuveniji restoran tu je Galija. Naziv je dobio po francuskom brodu koji je u Prvom svetskom ratu prevozio naše ratnike. Torpedovan je, potonuo je. Čovek koji je potapanje preživeo vratio se u Niš, otvorio kafanu i nazvao je Galija. Bio je to prvi vlasnik.
Ako za kafanu niste čuli, za grupu Galija iz Niša sigurno jeste. Sedeli su često tu. Bilo je to kultno mesto za izlaske. Po kafani dali su ime grupi.
Stevan Sremac i Kalča
…i Čapa čekaju vas na ulazu u Kazandžijsko sokače. Čak su vam ostavili jednu stolicu praznu da sednete sa njima.
Stevan Sremac je stigao u od Turaka oslobođen Niš. Predavao je u tek otvorenoj gimnaziji. U slobodno vreme je išao u kafane i to one u kojima se skupljao običan svet, uglavnom zanatlije. Slušao je njihove priče, pa ponešto zapisivao u notes. A kasnije su, u njegovoj sobi, nastali romani u kojima je preneo duh starog Niša. Najpoznatiji su Ivkova slava i Zona Zamfirova.
Kalča je bio kujundžija i lovac. Njega je Sremac predstavio u Ivkovoj slavi. Pravi Kalča je gledao predstavu i zaključio da je Sremac sve izvrnuo, da nije napisao ono što mu je on pričao nego da je sve lagao.
“…Ako je zapisuvaja, ništa se ne arči, moš da mu trebaše ̕za čkolju, k’ko na prifisura u Zelenu gimnaziju. Ama zašto posle da izvrća, izvrnuja se naopački, zašto ne turi u knjigu ono što sam mu ja kazuvaja, nego l’gaja, l’gaja – dori do Stambol!”
Na spomeniku Kalča pokazuje rukom kolikog je zeca ulovio. Kao i svaki lovac voleo je malo da pretera pa je pričao kako je ulovio afrikanskog zeca „velikog kao tele i šarenog kao zvečarka“.
Sremca nikada nije hteo da vodi u lov da mu ne plaši zečeve.
7. Čegar i Ćele kula
Spomenik na Čegru
Čegar
Teške su bile borbe za oslobođenje Niša. U toku Prvog srpskog ustanka bilo je rešeno da se napadne Niš u kome su bili Turci. Ustanici su se rasporedili na brdima u neposrednoj blizini Niša. Najvažnija tačka je bio Čegar, brdo na kome se nalazio Stevan Sinđelić sa svojim ustanicima.
Dok su Srbi oklevali i nisu kretali u napad, Turci su dobili pojačanje. Stigli su na Čegar brojniji i bolje naoružani. Borba je krenula u zoru i trajala je ceo dan. Turci su upali u Sinđelićev šanac. Borba je nastavljena prsa u prsa. Nemoguće je bilo izbaciti neprijatelja iz šanca. Nemoguće je bilo pobediti ga.
Stevan Sinđelić je povikao svojim vojnicima da beže, da se spašavaju, ali ga nijedan nije poslušao. Rešio je da, kad već nema izlaza, bar pobije što više Turaka. Čekao je da ih što više uđe u šanac, pa je pucao u barutanu i digao je u vazduh.
Na Čegru se sada nalazi spomenik.
Ćele kula
Ćele kula
Huršid paša je bio besan kada je saznao koliko je turskih vojnika poginulo. Naredio je da mu donesu srpske glave. Odsečene glave su ćurčije Srbi morali da oderu. Kože su napunjene pamukom i poslate sultanu, a lobanje su ugrađene u kulu koja je izgrađena na ulazu u grad, uz Carigradski drum.
Ukupno su ugrađene 952 lobanje – na 4 strane kule, u 14 redova je uzidano po 17.
Lobanja za koju se smatralo da je Sinđelićeva bila je postavljena na vrhu. Sada je na počasnom mestu, ali niko ne može pouzdano da tvrdi da je zaista njegova.
Ćele kula je napravljena da zaplaši Srbe, a naprotiv, postala je simbol otpora.
Kasnije je sagrađena kapela unutar koje je Ćele kula.
8. Logor
Režiser Želimir Žilnik kao beba, u logoru.
Još jedno strašno mesto koje govori o teškoj, ratnoj prošlosti ovoga grada je logor na Crvenom Krstu. Jedan je od retkih sačuvanih nacističkih logora. U zapadnoj Evropi su logori odmah posle rata dobijali drugu namenu. Jedan je, na primer, postao restoran.
Niški logor je dugo izgledao baš kao da su ga logoraši tek napustili. Bile su to sablasno prazne prostorije.
Pre neku godinu je napravljena stalna izložba. Tu možete saznati o životu logoraša, o rođenju našeg režisera Želimira Žilnika čija je majka bila logoraš, o Jevrejima od kojih niko nije preživeo, ali i o begu 105 logoraša, prvom organizovanom begu u bilo kom nacističkom logoru.
O svemu tome tu možete pročitati, a u logoru je i kustos koji vam sve može ispričati.
Ja ću samo kratko dodati nekoliko rečenica o begu logoraša.
Beg logoraša 12. februara 1942. godine
Jedna od najhladnijih zima dvadesetog veka, bila je ona ratne 1942. godine. Da bi se zagrejali, stražari u logoru su pili alkohol. Pili su puno, a zatim bi pijani maltretirali logoraše. Terali su ih da se skidaju goli na toj hladnoći, pa su ih tukli dok ne padnu u nesvest.
Bilo je to vreme kada je počela da se sprovodi odmazda za ubijene nemačke vojnike po principu 100 za jednog. Za jednog ubijenog nemačkog vojnika streljali su 100 Srba. Streljanja su vršena na brdu Bubanj.
U logoru se pronela vest da će 80 zatvorenika biti streljano. Rešili su da pobegnu. Njih 147 je 12. februara golim rukama napalo stražare i krenuli su ka bodljikavoj žici, ka ogradi.
Od 147, 105 je uspelo da pobegne.
Nakon toga, u znak odmazde je na brdu Bubanj streljano 850 ljudi. Preko 200 je poslato u Norvešku.
9. Crkva Svetog Pantelejmona
Crkva Svetog Pantelejmona se nalazi pored ostataka stare crkve posvećene istom svecu koju je sagradio Stefan Nemanja.
Ispred te stare crkve su se susreli veliki župan Stefan Nemanja i nemački car Fridrih Barbarosa 27. jula 1189. godine. Fridrih Barbarosa je prolazio kroz Srbiju na putu ka Svetoj zemlji u toku Trećeg krstaškog rata.
Priču o zlatnom escajgu zaboravite. Istoričari ne mogu da potvrde da se to zaista desilo.
10. Bubanj spomen-park
Mesto stradanja u toku Drugog svetskog rata. Ovde su nacisti dovodili i streljali logoraše i zatvorenike. Oko 10.000 ljudi je tu ubijeno.
U spomen-parku se na centralnom mestu sada nalazi spomenik – 3 uzdignute pesnice, koje simbolizuju prkos. Različite su veličine jer su to muška, ženska i dečija pesnica. Čitave su porodice stradale ovde.
11. Hrana
Burek, roštilj ili kolači… U Nišu se dobro jede.
O hrani sam pisala u prethodnom tekstu.
U okolini:
Česma “Tri kralja“
Niška Banja
Mala banja tople vode u koju su rado dolazila čak tri kralja – Milan Obrenović, Aleksandar Obrenović i Aleksandar Karađorđević. Česma u parku banje je objedinila tri kralja, takoreći pomirila dve dinastije.
Možete se ovde okupati u lekovitoj vodi ili bar umočiti noge u vodu koja je u parku. Možete prošetati šetalištem ili stazama kroz šumu. Možete videti kasnoantičku grobnicu kod hotela Radon ili, ako ste za aktivni odmor, možete leteti paraglajderom sa Koritnjaka baš iznad banje.
Nišville jazz festival u Nišu.
O festivalu. Kupovina karata. Gde se smestiti? Gde i šta jesti u Nišu?
Momci iz Egipta mogu da vam ulepšaju letovanje.
Momci iz Egipta mogu i da vam upropaste letovanje.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments