Ako ste mislili da Ub ne može da bude turističko mesto, rešila sam da vas razuverim.
Već desetak godina dolazim u Ub turistički, leti. Ako to radim ja, ne vidim razlog da to ne rade i drugi.
Ub je varošica do koje iz Beograda može da se dođe autoputem Miloš Veliki, udaljenost je 77 km, putuje se oko 1 sat ili magistralnim putem preko Obrenovca, udaljenost – 68 km, za šta google procenjuje 1 h i 7 min, a mi putujemo obično oko 1,5 sat. Osim kada nema gužve. Tada stižemo za jedan sat.
Putarina za deonicu Begorad – Ub je 110 din po pravcu.
Prošetajte glavnim trgom, sedite u kafić na kafu ili na klupu i jednostavno posmatrajte.
Na ovaj trg smo počeli da dolazimo zbog vrlo banalne stvari – zbog wi-fi-a. Seli bi na klupu i nakon buljenja u telefon, počeli smo da obraćamo pažnju na ljude oko nas. Predveče krenu mame sa bebama u kolicima, mala deca se igraju, stariji na klupama odmaraju. Tu su i bašte kafića.
Još tada smo shvatili da, mada fontana i spomenici krase ovaj trg, život mu ipak daju stanovnici Uba.
Trg je obnovljen 2017. godine kada je, na sredini pravougaonog trga, napravljena mala okrugla fontana sa dva luka iz kojih se sliva mlaz kao vodena zavesa. Tada su obnovljene fasade zgrada ovog trga. Jedna od njih je zgrada Osnovnog suda.
Na zapadnoj strani je Spomenik oslobodiocima Uba i Tamnave (Borcima sreza Tamnavskog poginulim 1941-1945). Ub su partizani Prve proleterske divizije i Treće Krajiške brigade oslobodili u noći između 2. i 3. oktobra 1944. godine.
Sa druge, istočne strane, je spomenik Ratnicima palim od 1912-1918.
Na ćošku trga, u blizini spomenika borcima iz Prvog svetskog rata, je Gradska biblioteka „Božidar Knežević“ koja kao Ubska čitaonica postoji od 1872. Bila je prva ustanova kulture u Ubu. Sledeće godine će napuniti okruglih 150 godina. Članarina je besplatna. Kako je zgrada mala u odnosu na broj knjiga, u planu je gradnja nove, veće, modernije zgrade.
Iza spomenika partizanima je zgrada Doma kulture ispred koje su dve biste – Raše Plaovića glumca, pozorišnog režisera, dramskog pisca i Aleksandra Popovića jednog od naših najznačajnijih dramskih pisaca.
Oba dramska velikana su Ubljani.
Posetite ubsku crkvu i pogledajte fresku Milice Kruševačke
Crkva je rađena po projektu arhitekte Predraga Ristića koga mnogi znaju po nadimku Peđa Isus.
Rađena je po uzoru na Svete Arhangele i Bogorodicu Ljevišku iz Prizrena. Ne samo što je građena po uzoru na crkve sa Kosova, pa je čak podni mozaik rađen po uzoru na mozaik koji je krasio pod crkve Svetih Arhangela, već kosovske simbolike ima i u izradi polijeleja koji je težak tačno 1389 kg.
Prethodna ubska crkva je građena sredinom 19. veka. Bila je više puta oštećena i obnavljana. U toku I svetskog rata Austrijanci su je koristili kao konjušnicu. Zatim je bila bolnica.
Na kraju rata crkva više nije imala zvona. Najverovatnije su Austrijanci zvona pretopili i od njih pravili topovsku đulad. Zapisa o tome nema, ali se zna da je tako rađeno sa zvonima drugih crkava.
U toku II svetskog rata su Nemci u crkvi držali taoce. Bila je oštećena u borbama.
Kraj dvadesetog veka je prethodna crkva dočekala u tako lošem stanju da je odlučeno da se gradi nova crkva.
Radovi su započeti 1998. a crkva je osveštana 2011.
Sa radovima se nije žurilo. Novca je bilo. Radili su najbolji majstori, a korišćen je kvalitetan materijal. Novac su donirali vernici, lokalna samouprava i Stanko Subotić Cane – biznismen iz Uba, koji se u toku gradnje pominjao kao ktitor crkve, ali kada je crkva osveštana nije prisustvovao tom činu, niti je pomenut.
Ipak, na mermernoj ploči pored ulaznih vrata je zapisano „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba“.
Oslikavanje crkve je povereno ruskom slikaru Nikolaju Muhinu, koji je 1996. oslikavao hram Hrista Spasitelja u Moskvi. Nama je poznatiji kao autor mozaika u hramu Svetog Save u Beogradu.
U Ubu su mu pomagali ruski slikari iz Jaroslava.
Da bi freske odgovarale arhitekturi crkve, rađene su da prate tradiciju srpskog freskoslikarstva 14. veka.
U crkvi je naslikana prva freska novomučenice Milice Kruševačke, osamnaestogodišnje učenice Milice Kostić koja je 1974. godine, da bi se spasla od silovatelja, skočila kroz prozor i preminula.
Pesma Zdravka Čolića „Ona spava“ je njoj posvećena.
U porti se nalaze i crkva-brvnara posvećena Svetom Makariju Velikom, crkva-krstionica, parohijski dom, sobrašica.
Odvojte jedan dan za kupanje i sunčanje
Gradski bazeni su za nas uvek bili glavni razlog dolaska u Ub. Pri tom ja uopšte nisam bila ljubitelj bazena, sve dok nisam došla ovde.
Do 2021. su tu bila dva bazena. Veliki je za odrasle. Pozicioniran je uz šumovito brdo, pa iz bazena ili ležaljke imate pogled na zelenilo. Pored je mali, dečiji bazen.
Ta dva bazena su još uvek tu. Renovirana su, a ceo kompleks je proširen. Dodati su sadržaji Akva Parka. Dodata su još dva bazena sa raznim toboganima, jedan dubine 1,4 m, drugi plitak, kao i tornado. Uživancija za klince, pa i starije.
Mene raduje i dalje onaj veliki, olimpijski.
Ulaz u akva park je 400 din po osobi. Ako karte kupite preko veb sajta KJP Đunis Ub dobijate popust 10%.
Poludnevna ulaznica (od 15 h) je 200 dinara.
Ko ima pravo na besplatan ulaz možete pogledati na fotografiji:
Iznajmljivanje ležaljke je 200 dinara.
Cene su od pre dve godine. Nisu ažurirane. Ovogodišnje proverite na linku – KJP Đunis Ub.
Ko ne želi ležaljku može jednostavno da spusti peškir negde na beton i da nema dodatne troškove.
Ko ne želi ni ležaljku, a ni na beton, može da sedi u kafiću. Sada ih ima dva. Tu može da popije ili pojede nešto.
Cenovnik sam fotografisala, ali imajte u vidu da je i to fotografija iz 2023:
Muzika je sa radija, uglavnom neki pop, nešto što nikome ne para uši.
Hotel Ub aqua park
Pored bazena je nedavno otvoren hotel „Ub aqua park“. Okružuje ga zelenilo. Udaljen je 10 minuta hoda od hotela „Ub business and wellness“ čije wellness sadržaje gosti mogu da koriste.
Hotel „Ub aqua park“ ima restoran „Bajka“ sa velikom terasom. Ovoga puta nismo imali vremena da ostanemo na ručku na Ubu. Verujem da ćemo sledeći put jesti baš ovde.
Pecajte… ili se kupajte na još jednom bazenu
Osim gradskih bazena – budućeg akva-parka, Ub ima i bazen u okviru fazanerije.
Taj bazen deluje kao malo otmenija varijanta, sa šankom uz ivicu bazena, fontanom tj. masažerom – lastinim repom, malim, dečjim bazenom sa pečurkom… kafićem…
Tu je ulaznica bila nešto skuplja ali je u cenu ulaznice uračunato korišćenje ležaljke.
Odlična je varijanta ako vam dosade Gradski bazeni ili za promenu, ali je manji sam bazen pa može gužva da bude.
Ima hrane i pića. Na primer, može da se pojede pljeskavica. Ako želite ozbiljniju hranu, u okviru fazanerije postoji restoran, ali morate izaći iz zone bazena.
To je prostor na kome se gaje fazani i jarebice, a u slučaju ubske fazanerije gaje se i ribe.
Tu su dva jezera. Jedno je površine 70 ari gde je mrestilište ribe, a drugo 3,5 hektara koje služi za pecanje, kao i za takmičenja u ribolovu. Voda je čista jer je tu prirodna cirkulacija.
Od riba najviše ima šarana, a tu su i amur, tolstolobik, babuška, štuka, smuđ.
Fazaneriju je osnovalo Lovačko udruženje „Tamnava“.
U sklopu fazanerije je motel Okno koji ima restoran. Ima lepu baštu.
Kada u Ub dolazite iz pravca Obrenovca, naićićete na kružni tok. Tu skrenite desno, ka Banjanima. Posle oko jednog kilometra videćete tablu „Motel Okno“. Skrenite levo. Posle još 500-600 metara, naićićete na bazen, a zatim i na motel koji je između dva jezera.
Odigrajte partiju šaha na otvorenom
Oko novog hotela Ub otvorenog 2018. god. uređen je park, ali i prostor da se deca igraju. Ako imate decu ovo je zgodno mesto za njih.
Park i ulica su nazvani po fudbalerima iz Uba.
Ako volite šah tu su velike figure, pa možete da odigrate partiju. Tačnije, to je već park Banke Poštanske štedionice koji se nalazi iza hotela.
Ako vam je sve to dosadno, a volite saune, masaže, kupanje u slanoj vodi, e onda pravac u hotel jer ima Spa centar.
Za uživanje u wellness sadržajima morate biti gost hotela.
Popnite se na Šepkovac i pogledajte Ub sa visine
Na raskrsnici ulica 1. maj i Vuka Karadžića, krenite stazom koja je ukoso, tačno između ove dve ulice, ka zelenilu Šepkovca. Tu je u nizu nekoliko kafića.
Kada prođete kafiće, krenite stepenicama uzbrdo.
Na uzvišenju je park Šepkovac sa koga se pruža lep pogled na Ub.
Tu je spomenik koji je za mene uvek bio jednostavno – bela dama. Sada, zahvaljujući komentaru čitaoca Dejana Cvetkovića, znam da je to „Žena koja sedi“, delo akademskog vajara Dragomira Dragana Mileusnića, iz 1978. godine.
Hvala gospodine Dejane 🙂
Novost na Šepkovcu je Avantura park. Tu su 4 staze različite težine. Obavezno je prisustvo instruktora i korišćenje zaštitne opreme. Ulaznica je 100 din za sat vremena.
Ako niste za aktivnost takve vrste, možete jednostavno prošetati kroz zelenilo parka i nadisati se čistog vazduha ili sesti na neku od klupa za drveni sto, pod krov koji će vas zaštititi od sunca ili kiše.
Popijte kapućino za 120 dinara
Jedan od razloga da posetite Ub su cene. Naročito ako živite u Beogradu. Zamislite da na glavnom gradskom trgu kapućino platite 120 din, a čašu kisele vode 30 din. To je u Ubu moguće.
Mi smo kafu uglavnom pili u kafiću koji se zove Amnezija. Jedan je od kafića u podnožju Šepkovca. Odgovarali su nam ambijent, kafa, muzika, cene.
Priznajem da smo uvek sedeli danju. Ne znam da li je drugačije uveče tj da li bi nam veče pokvarilo utisak.
Poslednji put smo kafu pili na glavnom gradskom trgu, pa možda promenimo doskorašnju tradiciju.
Cene i ovde polako idu naviše u skladu sa sadržajima koje nudi Ub.
Na primer, ulaznica za bazen je dugi niz godina bila 150 dinara. Ipak, to više nije običan bazen već akva park. Mislim da je 400 din ili 360 online ili čak 200 din za poludnevnu kartu sasvim pristojno.
Probajte sireve jednako ukusne, kao što su ukusni najbolji svetski sirevi
Umetnost pravljenja sira! Sirevi su ovde pravljeni po starom receptu jedne švajcarske porodice, koji je obogaćen idejama jednog kuvara. Čist hedonizam.
Ovi sirevi se rade bez konzervansa. Neki je odstajao kraće, neki duže. Nemojte ni pokušavati da ih poredite sa kačkavaljima iz samoposluge koji manje-više svi imaju gotovo isti ukus.
Možete probati kravlji ili kozji, običan ili obogaćen – mediteranskim biljem, žalfijom, korijanderom, sremušem, kurkumom, šafranom… ili dimljen ili odstajao u vinu ili odstajao u pepelu…
Izbor je fantastičan i svaki, ali baš svaki sir koji sam probala je bio fantastičan. Jednostavno nismo smeli da probamo baš sve varijante, jer od svih koje smo probali morali smo da kupimo ili pola kotura ili četvrt.
Da nemamo problem sa budžetom verujem da bi natovarili kola sa po kolutom od svakog sira. Toliko je dobar!
Mi smo prilikom prve posete kupili sir sa korijanderom, sir odstajao u vinu, pa jedan odstajao u pepelu, zatim dimljeni, jedan sa kurkumom, jedan blagi kravlji za poklon svekrvi koja nije navikla na eksperimente. Za svakoga ima izbora.
Bila sam sumnjičava prema siru sa kurkumom, ali sada znam da ću ga ponovo kupiti. Mene ukus podseća na pecorino romano, mada nije ovčiji, kravlji je i još ima kurkumu, čiji se karakteristični ukus ovde ne oseća.
Cene su proleća 2021. bile prave Ubske:
1 kg kravljeg sira je 10 evra
Kozjeg 15 evra
Da li su se menjale možete proveriti.
Gospodina Jovana, kuvara i majstora od sira, možete kontaktirati na broj: 061 2776249
Facebook stranica:
Fabrika sira – Cheese factory
Nemojte misliti da je ovo plaćena reklama. Nije. Ja sam zaista samo oduševljena sirevima.
Pomolite se u staroj manastirskoj crkvi, sagrađenoj uz šumu.
Krenite iz Uba ulicom Prvog Maja. Proćićete pored pijace, Gradskih bazena i nastaviti kroz sela Zvizdar, Tvrdojevac. Nakon oko 9 km, ako računate od početka ove ulice u samom Ubu, videćete tablu za skretanje ka manastiru. Skrenite levo i vozite se još 4 km.
Ne postoji zapis iz vremena nastanka manastira. Najstariji rukopis u kome se pominje manastir Dokmir, je iz prve polovine 18. veka.
Po narodnom predanju sagradila ga je Doka, još u vreme Kosovske bitke. Po tom predanju su braća Petko, Marko i Stepan, sagradili crkve – Petku (kod Lazarevca), Markovu crkvu i Stepanju.
Njihova sestra Doka je u isto vreme sagradila manastir, koji je po njoj dobio naziv Dokmir. Bio je najmanji i jedini u kome nikada nije prestalo pojanje.
Na tabli, turističkoj signalizaciji, upisano je da je manastir iz 14. veka.
U monografiji o ovom manastiru je zapisano da naučnici smatraju da je sagrađen u 15. veku, kako je zapisano i na veb sajtu zavoda za zaštitu spomenika kulture „Valjevo“.
Crkva je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice.
U manastiru Dokmir je u drugoj polovini 18. veka postojala umetnička škola, koju je osnovao kaluđer Joakim.
To je bila dvogodišnja škola. Zimi su učenici stanovali u školi i jeli za opštom manastirskom trpezom. Nastavnici su bili kaluđeri i sveštenici.
Predmeti su bili – pisanje, čitanje, crkveno slikarstvo, rezbarija, kamenorez i crkveno pevanje. Ovu školu su pohađali prota Mateja Nenadović, Hadži Ruvim, Petar Nikolajević – Moler i drugi.
Radila je samo 8 godina. Krajem 18. veka manastir je zapalio Mahmud paša Bušatlija.
Manastir Dokmir postaje mirska crkva 1837. godine. 1992. godine, nakon rušenja manastira Žitomislić u Hercegovini, monahinje tog manastira su se preselile u Dokmir, koji opet postaje manastir.
Prošetajte stazama kojim su šetali Desanka Maksimović i čuveni Nenadovići
Nakon obilaska manastira Dokmir nastavite još 12 km do sela Brankovina.
Tu posetite kulturno-istorijski kompleks u kome možete videti prvu državnu školu iz 1836. godine koju zovu Protina škola po proti Matiji Nenadoviću. Tu možete videti kako je u 19. veku izgledala jedna učionica.
Pored je Desankina škola, podignuta krajem 19. veka. Tu je đak bila Desanka Maksimović. U toj zgradi je izložba o čuvenoj pesnikinji. Unutra ćete čuti njen glas, kako izgovara stihove svojih pesama.
Ona je u Brankovini provela detinjstvo. Tu je sada njen grob.
U okviru ovog kompleksa možete videti i vajat Nenadovića u kome je rođen pisac Ljuba Nenadović. Njegova Pisma iz Italije su verovatno prvi putopis koji sam pročitala. Vraćala sam se više puta toj knjizi. I dalje je na mojoj polici, na počasnom mestu.
U kući Nenadovića možete saznati više o ovoj čuvenoj porodici, ali i o samoj Brankovini i srpskim ustancima. U jednoj prostoriji je prikazan izgled seoskog domaćinstva iz 19. veka.
Iz dvorišta u kome je muzejski deo, prelazi se u drugo dvorište u kome je crkveni deo kompleksa. Ova dva dvorišta spaja mali, drveni most.
Tačnije, mi smo kola parkirali bliže crkvi, pa je naš obilazak bio obrnutim redosledom. Vi birajte vaš redosled po vašoj volji.
U istočnom delu kompleksa je crkva Svetih Arhanđela.
Među važnim predmetima koji se ovde čuvaju nalazi se Veliko jevanđelje koje je ruski car poklonio proti Mateji Nenadoviću 1804. godine, Malo jevanđelje poklon ruskog patrijarha iste godine. Tu je i ikona Svetog Jovana Bogoslova koja je pripadala pesniku Milanu Rakiću.
Grobovi Nenadovića se nalaze pored crkve.
U crkvenom dvorištu su sobrašice – drveni vajati u kojima su parohijani posle liturgije mogli da se sklone od kiše ili sunca, da se odmore i pojedu hranu koju su poneli. Često su porodice dugo pešačile do crkve. Nije bilo automobila kao danas.
Stanovnicima Valjeva je ovo mesto izletište. Oni dođu ovde porodično, zauzmu drvene stolove, ponesu hranu, uživaju u prirodi i nesvakidašnjem ambijentu. Deca se ovde igraju, psi istrče.
Dođite i vi. Uživajte u prirodi, ali obiđite i muzeje i crkvu. Valjevci su to odavno uradili.
Ove 2022. godine Ub je dobio muzej posvećen fudbalu.
Kamen temeljac je položen 2019 god. Tačnije, u toku 2019. je započeta rekonstrukcija Sportsko – rekreativnog centra “Školarac”. Tada je započeta gradnja nove zgrade u kojoj se na spratu nalazi Muzej fudbala.
Ub je malo mesto, varošica, a odatle potiče čak pet velikih fudbalera, pet državnih reprezentativaca: Ratko Čolić, Dragan Džajić, Dušan Savić, Nemanja Matić i Radosav Petrović.
Stadion fudbalskog kluba Jedinstvo nazvan je – Dragan Džajić, a novi stadion – Žoze Murinjo, i to zahvaljujući Nemanji Matiću kome je Murinjo bio trener u Čelsiju i Mančester junajtedu.
Ub je poznat po svojim fudbalerima, a sve češće se čuje i za ostale sportove i sportiste.
Odbojkašice Uba su šampionke Srbije. Basketaši ovog grada nižu pobede na mastersima po svetu. Trenutno su najbolje rangiran tim na FIBA listi.
Da li možemo reći da je Ub grad sporta? Čini mi se da jeste.
Na Školarcu su novi tereni za fudbal, za tenis, rukomet, košarku. Uslovi za treniranje, pa i neke nove uspehe su tu.
Etno domaćinstvo i čuvena grnčarija na UNESCO listi kulturnog nasleđa.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
Ana Jakovljević
Posted at 12:59h, 17 JuneTako bogato i sa puno ljubavlju urađena reportaža!
Ivana Mladenović
Posted at 17:34h, 17 JuneHvala 🙂
Dejan Cvetković
Posted at 18:10h, 05 JanuaryBravo Ivana,
Ubljanin sam pa mi je drago videti ovako lepu putopisnu reportažu o mom mestu.
Mala dopuna bela dama na Šepkovcu je delo akademskog vajara Dragomira Dragana Mileusnić “Žena koja sedi” nastala 1978.
Još jednom bravo, privukli ste me da pročitam i ostala putovanja, putopise i verovatno posetim neka mesta koje ste slikom i rečju dočarali.
Hvala vam što otkrivate lepo
Ivana Mladenović
Posted at 18:37h, 05 JanuaryHvala Vam na divnim rečima i hvala na dopuni 🙂
Volim putovanja, a volim i Ub. Poželela sam da napišem tekst, a nisam ni sanjala da će biti ubedljivo najčitaniji na mom blogu.
Dejan
Posted at 16:35h, 09 FebruaryKada budete u prolazu, navratite u Muzej fudbala…
Ivana Mladenović
Posted at 16:48h, 09 FebruaryOtvoren? Moram da dođem u Ub, pa da dopunim tekst 🙂
Saša Panić
Posted at 17:16h, 01 MarchRanije nikad, u poslednjih godinu dana 4 puta na Ubu. Delom, i zbog ovog teksta. Jqko se lepo osećam tamo.
Ivana Mladenović
Posted at 17:23h, 01 MarchRaznežili ste me potpuno 🙂 🙂 🙂
Mickey
Posted at 18:02h, 15 OctoberUb je jako zanimljivo mesto. Hvala na zanimljivom tekstu.
Ivana Mladenović
Posted at 00:36h, 17 OctoberDrago mi je da Vam se dopada i Ub i tekst.
Dragan Petković
Posted at 22:01h, 28 JuneMožete videti i na daleko poznatu reku Tamnavu,ali za obilazak iste predlažem da ponesete zaštitnu masku…!
Ivana Mladenović
Posted at 23:10h, 29 JuneU tom slučaju bih ipak propustila Tamnavu…