Maj 2021.
Ako je polazna tačka Beograd, kao što je bila nama, do Herceg Novog može da se dođe na tri načina:
1. Preko Podgorice, – 565 km (google procena – 9.53 sati)
2. Preko Nikšića i Žabljaka – 540 km (google procena – 8.04 sati)
3. Ili preko Trebinja – 511 km (google procena – 7.47 sati)
Sve procene google navigacije treba uzeti sa velikom rezervom.
Kod šetališta Pet Danica.
Jedna od plaža Herceg Novog
Od dokumenata je za prelaz granice bila je potrebna samo lična karta i saobraćajna dozvola, a trenutno je potrebna i potvrda o revakcinaciji, negativan PCR test ili negativan brzi antigenski test.
Najsvežije informacije o epidemiološkim uslovima za ulaz u Crnu Goru proverite na linku – uslovi za putovanje.
Mi smo putovali preko Trebinja, ali smo usput spavali u Višegradu i još dve noći u Trebinju, obilazili štošta između tih gradova… Nismo išli direktno, pa ne mogu da napišem koliko dugo smo zaista putovali.
Udaljenost između Trebinja i Herceg Novog je 40 km.
Prelazi se granični prelaz Sitnica i preko Orjena se spušta do Herceg Novog.
Valuta – evro.
Kralj Tvrtko I Kotromanić gleda ka tvrđavi Forte Mare.
Živeli su na tom prostoru Iliri, vladali Vizantinci, zetski kneževi, Nemanjići, Balšići… Zatim tu, na brežuljku iznad mora tvrđavu gradi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić 1382. godine. Osniva grad i daje mu ime Sveti Stefan.
Grad su, kao jedan od najmlađih na obali, zvali Novi, Castel Nuovo.
U vreme vladavine herceg Stjepana Vukčića Kosače, u 15. veku, prozvan je – Herceg Novi.
Parkirali smo se u Igalu, gde blizu obale postoji nekoliko parkinga na kojima se može automobil ostaviti i posle platiti na automatu, na sat.
Igalo nam je odgovaralo kao početna tačka, jer smo rešili da napravimo sledeći krug:
Prvo smo prošetali duž obale do Njegoševe ulice, pa Njegoševom gde smo posetili Andrićevu kuću, zatim smo istom ulicom došli do Starog grada, spustili se odatle na obalu, pa smo se šetalištem Pet Danica, uz more, vratili do Igala.
Njegoševa ulica je glavna ulica Herceg Novog. Petar II Petrović Njegoš, dok je još bio dečak Rade, školovao se u ovom gradu. Prvo se školovao na Cetinju, pa je prešao u Toplu, u Herceg Novi kada je imao 12 godina. Učio ga je jeromonah Josif Tropović iz manastira Savina.
Crkva Svetog Spasa
Časovi su bili u jednoj ćeliji uz parohijalno groblje, kod crkve Svetog Spasa. Dakle, Njegoš je učio u današnjoj Njegoševoj ulici.
U Njegoševoj ulici je Ivo Andrić sagradio kuću za sebe i svoju suprugu Milicu Babić.
Njoj je zdravlje bilo narušeno, a klima Herceg Novog joj je odgovarala, kao i lekovito blato iz obližnjeg Igala.
Dolazili su i ranije u Herceg Novi. Andrić je odsedao u hotelu Boka. Lako im je bilo da se odluče da im kuća bude baš u ovom gradu. Tu su proveli najsrećnije godine braka.
Bašta im je bila puna zelenila i cveća. Andrić se družio sa književnicima, slikarima…
Herceg Novi – kuća Ive Andrića
1968. Milica je umrla, a Andrić je nakon toga otišao iz Herceg Novog i više se tu nije vraćao. Kuću je kasnije nasledila njegova svastika koja ju je prodala opštini.
Menjala je od tada namene. Bilo je tu obdanište, Klub književnika, restoran…
Od kraja marta 2021., samo nešto više od mesec dana pre našeg dolaska, najzad je otvorena za javnost. Tu je sada izložba o našem čuvenom Nobelovcu.
Ulaz je za sada besplatan, a imali smo i kustosa. Pričala nam je o Ivi Andriću, o njegovom radu književnom i diplomatskom, o periodu sreće u Herceg Novom. Zatim smo razgledali izložbu. Tu su fotografije iz raznih perioda, replika Nobelove nagrade. Od nameštaja je ostalo tek jedno ogledalo.
Ako planirate putovanje u Herceg Novi, moja je preporuka da obavezno posetite ovo mesto.
Radno vreme možete proveriti ovde – Kuća nobelovca Iva Andrića.
O Andrićevom stvaralaštvu i radu puno se pisalo. O njegovoj ljubavi prema supruzi isto tako. Ovde ću dodati nešto o njemu, o čemu mislim da se manje zna.
U kući Ive Andrića
Da li ste znali da je Andrić bio član masonske lože? Izbačen je iz iste već posle godinu dana. Evo zbog čega:
Ivo Andrić i Gustav Krklec su bili kumovi. Kada je Krklec otišao na put, zamolio je svog venčanog kuma da mu pripazi na porodicu dok je odsutan. Kada se vratio pitao je ženu da li je Andrić dolazio. Žena je rekla da nije, a deca su mu rekla da je dolazio svaki dan.
Ispostavilo se da Andrić jeste dolazio i to zbog supruge Gustava Krkleca, koji se zatim od nje razveo, a Andrić je izbačen iz lože.
Ko bi rekao! A deluje tako pristojno.
Dalje smo prošetali do Gradske kafane gde smo seli u baštu. To je najlepša, prostrana terasa u gradu, okružena zelenilom gradskog parka. Sa nje se pruža pogled na more.
Bašta Gradske kafane
Pogled iz Gradske kafane
Zgrada je u stilu bečke secesije. Nekada je tu bio sokolski dom.
To je idealno mesto da se popije kafa i gleda ka pučini.
Od Gradske kafane se račvaju ulice – Njegoševa ulica se spušta na desnu stranu, ka obali, a sa leve strane je pešačka Nikole Đurkovića, popločana kamenom. Vodi direktno u Stari grad koji nam je bio cilj.
Na početku ulice, sa desne strane, nailazi se na spomenik odžačaru Rudolfu Rudiju Karužiću. Novljani pamte ovog neobičnog, niskog čoveka, a spomenik je u prirodnoj veličini.
On se uvek ponašao kao da je jako zauzet. Nikome navodno nije imao vremena da očisti odžak i zakazivao je posao za mnogo kasniji datum i to svima isti. Bio je sitan i mucao je, a voleo je žene i pevao im je serenade.
Novljani su o njemu pričali viceve.
Spomenik gradskim čudacima ili Rudiju Karužiću.
Natpis na spomeniku je – Pamtimo naše oriđinale. To se odnosi na gradske čudake, kakav je bio i sam odžačar. Turisti mu trljaju nos u nadi da će im se ispuniti želja.
Ulicom nastavljamo do trga istog imena, koji se nekada zvao trg od Soli, pravo na Sat kulu ili Toru, kako je Novljani zovu. Kula se izdiže iznad gradske kapije.
Na tom mestu se nalazila zapadna kapija, sa odbrambenom kulom, koje su, kao i zidine koje spajaju tvrđavu Forte Mare i Kanli kulu, sagradili Turci.
Herceg Novi – Sat kula
Ne zna se pouzdano kada su gradili jer su se ovde zadržali oko 200 godina – od 1482. do 1687. Naučnici veruju da je to bilo u periodu od polovine 16. do polovine 17. veka. Preciznije ne znaju.
Postoji natpis levo od gradske kapije na kome stoji da je kulu izgradio Mustafa aga 1667. ali naučnici veruju da je to godina obnove nakon zemljotresa.
Sat kula je sagrađena kasnije, u vreme austrijske vladavine – 1856.
Još kasnije, 1938. izgrađene su stepenice koje vode ka kapiji.
U kapiji pod Sat kulom se u niši, sa desne strane kada idete ka trgu Belavista, nalazi statua crne Bogorodice, napravljena od drveta masline. Baš to drvo masline je bilo zaslužno za spas tri ratnika iz Perasta.
Po legendi, oni su se iza masline sklonili, a topovsko đule je pogodilo drvo i tako su bili spašeni. Bilo je to 1687. prilikom borbe protiv Turaka. Peraštani su od te masline, u znak zahvalnosti, napravili skulpturu Bogorodice.
Prolaskom kroz kapiju izlazi se na trg Belavista – lep pogled. Sada je zvaničan naziv trga – trg Herceg Stjepana. Kao što Beograđani verovatno nikada neće izgovoriti da se nešto desilo na trgu Dimitrija Tucovića, već isključivo na Slaviji, tako je ovaj trg i dalje Belavista.
Crkva Svetog Arhangela Mihaila
Trg Belavista
Tu je pravoslavna crkva Svetog Arhangela Mihaila, izgrađena od kamena sa Korčule. U vreme gradnje, krajem 19. veka, grad je bio pod austrijskom upravom. Novljani su otkupili zemlju u Starom gradu, sakupili novac za izgradnju i izgradili crkvu.
Na ovom trgu se nalaze gradska biblioteka, gradski arhiv, konzulat Srbije i jedna lepa, kamena fontana.
Tu je i bista Alekse Šantića.
Mi smo zatim krenuli niz stepenice ulicom Marka Vojnovića, ka tvrđavi Forte Mare.
Stepenice u Starom gradu
Paralelnom ulicom Marka Cara dolazi se do crkve Svetog Jeronima i crkve Svetog Leopolda. Na istom trgu se nalazi muzička škola, kao i spomenik Herojima pomorskih bitaka na Jadranskom moru, sa sidrom i topom.
U ulici Marka Cara se nalazi drvo ginko biloba, koje je ovde stiglo na neobičan način. Otac čoveka u čijem je dvorištu drvo, radio je u pošti pre Drugog svetskog rata. Iz jednog paketa, koji je stigao iz Amerike ispala su tri zrna. On ih je zasadio u svom dvorištu. Iz jednog od tri, izraslo je veliko drvo, prvo takve vrste u Boki.
Da smo krenuli uzbrdo, došli bi do Kanli kule. Mi smo šetnju skratili. Ja sam u ovom utvrđenju nekada bila na filmskom festivalu. To je bio odličan način za posetu.
Kanli kula ili Krvava kula, sagrađena je u vreme kada su Turci vladali gradom 1539. Koristili su je i kao zatvor.
Sada je tu letnja pozornica.
Može se obići od maja do septembra. Ulaz se plaća.
Kuća u Starom gradu
Još severnije je tvrđava Španjola ili Gornji grad, do koje ima malo više hoda. Zapuštena je. Ne plaća se ulaz.
Sagradili su je Turci, a Španci su 1538. godine na kratko osvojili grad i obnovili bastione te tvrđave, koja po njima nosi naziv. Posle su Turci tvrđavu srušili i na temeljima stare, izgradili novu.
Po nekim izvorima nisu ponovo gradili, već samo postavili tablu sa arapskim natpisom.
Špansku flotu, koja je 1538. osvojila grad, predvodio je Đenovljanin Andrea Dorija. Španci su tada lako osvojili grad. Turci su im ga brzo predali.
Već sledeće godine osvaja ga čuveni Hajrudin Barbarosa koji je predvodio tursku flotu, a koji je bio strah i trepet Mediterana. Osvojio je mnoge gradove. Jedino Kotor nije uspeo.
Bista Marka Vojnovića
U ulici Marka Vojnovića, naišli smo na bistu tog Novljanina, admirala ruske Crnomorske flote.
Marko Vojnović je bio u službi Katarine Velike koja je osnovala Crnomorsku flotu. Branio je južne granice Rusije i postao admiral, i to prvi admiral flote, što je najviši čin.
Ulaz – 2 evra
Ako ja dobro pamtim ovde je pre oko 25 godina bila diskoteka.
Forte Mare ili Morska tvrđava nalazi se uz obalu mora. Građena je krajem 14. veka. Veruju da je kamen temeljac postavio kralj Tvrtko I, osnivač grada. Kasnije su tu gradili Turci, a za današnji izgled su zaslužni Austrijanci.
Ostali su ipak sačuvani ostaci iz bosanskog perioda, mada ih nema mnogo jer su Bosanci koristili drvo za gradnju.
Tvrđava Forte Mare
Forte Mare
Danas je tu bioskop na otvorenom.
U podnožju tvrđave je izvor koji je iskorišćen 1687. za brže osvajanje grada. Grad su držali Turci, a pripadnici Svete lige su ga ostavili bez vode i tako ubrzali osvajanje.
Iznad izvora su, na mermernoj ploči, stihovi Alekse Šantića posvećeni Boki:
Boka
Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
Pokrivena nebom kô od plave svile,
Ljepša si od tvoje primorkinje vile
I svjetlija si od njenog đerdana.
Nikada se tebe nagledao ne bi’!
No da mi je jedno: da postanem valom
Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
Da vječito šumim i da pjevam tebi.
I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
Kad orlovi naši visoko zabrode
I sa tvojih ruka panu gvožda tvrda,
Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
I da s tobom slavim dan zlatne slobode!
Aleksa Šantić, 1906.
Kada se sa tvrđave siđe na obalu, izlazi se na – Škver.
Tu je gradska luka. Tu je bazen izgrađen na vodi. Iznenadili smo se kada smo sa Forte Mare pogledali ka moru i dole videli ozidani bazen.
Škver – bazen
Tvrtko I Kotromanić – osnivač Herceg Novog
Na Škveru je podignuta statua kralju Tvrtku – osnivaču grada.
Kažu da Herceg Novi ima dva glavna trga, koji se nalaze sa dve strane Sat kule. Jedan je unutar zidina – Belavista, a drugi van zidina – trg Nikole Đurkovića. Ja bih tu dodala i treći – Škver. Ili, ako bi to bilo previše glavnih trgova, onda je Škver srce grada.
Za gradsku marinu me vezuju neke jedriličarske uspomene i prvenstvo Jugoslavije za krstaše. Verujem da svako ko je boravio u Herceg Novom ima neke svoje uspomene vezane za ovo mesto.
Čamci u gradskoj luci
Kako lepše završiti posetu Herceg Novom nego prošetati uz more!
Šetalište Pet Danica
Šetalište Pet Danica
Miris mora i borova je isti kao i nekada, a nasute plaže su za mene novost i to odlična novost. Tu je i stara, betonska plaža Topla. Uz šetalište ima kafića i restorana.
Ovo šetalište se proteže od Meljina do Igala. Dugo je 6 km. Nazvano je po pet devojaka koje su se zvale isto – Danica i koje su se borile u Drugom svetskom ratu. Svih pet su poginule.
Na delu šetališta između Škvera i plaže Topla se nalazi tunel. Ako zadržite dah i protrčite tako kroz tunel, kažu da će vam se ispuniti želja.
Tunel na šetalištu.
Možda vredi pokušati. Nisam probala pa ne garantujem. Ono u šta sam sigurna je da u Herceg Novi vredi doći. Leti na kupanje, zimi na praznik mimoze, na proleće ili jesen u šetnju mnogobrojnim stepenicama (skalinama), između kamenih kuća ili uz obalu, pored mora, dok vas prati miris borova.
Vredi doći svakako. To vam tvrdim 😉
O znamenitostima Trebinja.
O šetnji uz reku. O Jovanu Dučiću najčuvenijem Trebinjcu.
Manastir Savina koji je kralj Aleksandar Karađorđević posetio pred put u Marsej.
Luksuzno naselje Portonovi.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments