Maj 2021.
Nakon posete Herceg Novom, obilaska kuće Iva Andrića, utvrđenja Forte Mare, ispijanja kafe… nakon šetnje kroz Stari Grad, ali i pored mora… krenuli smo dalje kolima.
Put nas je vodio da obiđemo nešto staro, ali i nešto novo.
Spojiću u ovom tekstu dva naizgled nespojiva mesta. Povezuje ih blizina Herceg Novog.
Prvo smo se zaputili ka manastiru Savina.
Crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice
Sećam se da nam je taj pravoslavni manastir pominjala još gazdarica kod koje smo davno letovale moja drugarica Marija i ja.
Pamtim kuću sa ogromnom terasom i pamtim sobu punu knjiga u kojoj smo spavale, kao i prijatnu ženu koja nam je na kraju letovanja skuvala ručak. Videla je da su dve drugarice od dvadesetak godina više razmišljale o izlascima, nego o ozbiljnoj hrani.
Ta divna žena nam je rekla – „Idite do Savine. To je vaš manastir.“
Nismo otišle. Dan nam je bio podeljen na plažu, spremanje za izlazak i sam izlazak. Činilo mi se da je manastir daleko.
Mnogo godina kasnije, bio je obavezan na spisku – šta obići u Boki.
Kratka je vožnja do manastira Savina. Od Igala, u kome smo bili parkirani, udaljen oko 4 km ili 10-ak minuta vožnje.
Parkirali smo kola i krenuli ka crkvi stepenicama, pa dalje stazom koju okružuje zelenilo, ka kapiji manastirskog dvorišta.
Stepenice ka crkvi Svetog Save
Sa leve strane se odvajaju stepenice ka crkvi Svetog Save iz 13. veka, koja je iznad glavnog dela manastirskog kompleksa. Nju je po predanju osveštao Sveti Sava.
Ta mala, stara crkva je sagrađena na temeljima još starije crkve.
Mi smo prošli pravo kroz kapiju.
Iz Savine je kralj Aleksandar Karađorđević krenuo ka Marseju, na svoje poslednje putovanje.
O tome svedoči spomen-tabla koja se nalazi na kamenom zidu, levo od kapije. Na njoj je zapisano da je, posle posete manastiru 1934. godine kralj Aleksandar I Karađorđević otputovao u Francusku i da je tamo postao prva žrtva evropskog nacifašizma.
Spomen-tabla u porti manastira Savina
U manastirskoj porti su spomenici Njegošu i Vuku Karadžiću.
Spomenik Njegošu
Jedna pored druge smeštene su dve crkve, obe posvećene Uspenju Presvete Bogorodice.
Za manju se veruje da je građena 1030. godine. Današnji izgled je iz 15. veka. Po mnogim izvorima nju je tada gradio Stefan Vukčić Kosača.
Velika crkva je iz 18 veka. Graditelj je Nikola Foretić, majstor sa Korčule. Za izradu je korišćen beli kamen sa tog ostrva, a ima tu kamena i iz drugih mesta – iz Lošinja, Boke, Drača.
Velika crkva je izgrađena nakon migracije naroda iz Hercegovine. Male crkve nisu bile dovoljne za uvećan broj stanovnika. Dozvolu za gradnju je dao venecijanski dužd.
Građena je od priloga lokalnog stanovništva, iseljenika, ali i drugih pravoslavnih naroda, pre svega Rusa.
Ikonostas je radio zograf Simeon Lazović, zajedno sa sinom Aleksejem.
Dodate su četiri ikone koje je 1780. godine crkvi poklonila porodica grofa Stratimirovića, koji je bio važna ličnost na ruskom dvoru. Postavljene su kao prestone ikone.
U manastiru Savina se nalazi i jedna ikona za koju smatraju da je čudotvorna. To je Savinska Bogorodica, poklon Novljanske porodice Lombardić.
Po predanju, ta ikona optočena srebrom, spasla je manastir koji su Venecijanci napali sa mora. Dok su se monasi zajedno sa okupljenim narodom molili Bogorodici, zaduvao je jak vetar, podigli su se talasi. Grom je udario u jednu od dve galije, sa koje su se spremali da topovima gađaju manastir.
Tako su Venecijanci oterani.
Dve crkve posvećene Uspenju Presvete Bogorodice
Još jedno je podsećanje na kralja Aleksandra I Karađorđevića unutar crkve. Tu je stolica sa natpisom koji upućuje da je na njoj sedeo kralj pred kobni put u Francusku.
Stolica na kojoj je sedeo kralj Aleksandar
Kažu da je poželeo da zvoni zvonima. Kada je povukao kanap čuo se tup zvuk, koji je oglašavao kada neko umre. Kralj je greškom povukao konopac takozvanog „mrtvačkog“ zvona.
Smatralo se da je to loš znak.
Manastir Savina je nekoliko puta kroz istoriju opusteo, pa je obnavljan. Krajem 17. veka, nakon što su Venecijanci uništili manastir Tvrdoš, u vreme rata između Venecije i Turske, monasi iz Tvrdoša su se tu doselili. Oni su doneli vredne relikvije koje se čuvaju u manastirskoj riznici.
Pogled na vinograd i na more
U riznici Savine predmeti bi se mogli podeliti u tri celine:
U riznici se nalazi kristalni krst Svetog Save, kivot iz Tvrdoša napravljen u obliku crkve od srebra, pa pozlaćen, portreti Petra Velikog i carice Katarine II, jevanđelje iz druge polovine 17. veka, ikone, putiri, svećnjaci… U riznici je dozvola za gradnju velike crkve dužda Alviza Moćeniga.
Da nije bilo velikog požara 1807. koji je uništio mnoge predmete, ova riznica bi bila još bogatija.
U manastirskoj biblioteci je prepis Krmčije Svetog Save. U njoj su upisani zakoni i crkveni i svetovni. Tu se čuva i bukvar iz koga je učio Njegoš, a koji je izrađen u Moskvi.
Grobovi iza crkve
Iza dve crkve je groblje. Odatle se sa uzvišenja vidi vinograd, kao i plavo more zaliva.
Gde je nekada u Kumboru bila kasarna, niklo je novo, luksuzno naselje. U maju, kada smo ga posetili, gradnja je bila pri kraju. Da li zbog toga ili što još nije počelo leto, ali Portonovi je delovao pomalo pusto i hladno.
Portonovi – marina
Portonovi – plaža
Saznala sam da se stanovi prodaju po ceni od 400.000 do 10 miliona evra, a cene vila idu i do 15 miliona evra.
Možete u Portonovom iznajmiti smeštaj i tu letovati. Cene određene za izdavanje u letnjoj sezoni, kretale su se od 350 – 1.000 evra za noć. Da li se u međuvremenu nešto menjalo, nisam proveravala.
Kako samo ime kaže Portonovi ima marinu. Može se tu kupiti vez nezavisno od kupovine stana ili vile.
Marina
Nismo se u Portonovom dugo zadržali. Prošetali smo, popili kafu, stekli prve utiske.
Nešto nam se dopalo, a nešto nije. Krećem od negativnih utisaka…
Šta nam se nije dopalo:
Nema dušu!
Iskreno, ne volim takva nova naselja koja pretenduju da budu luksuzna. Gledali smo zgradu koja nema pogled na more već na drugu zgradu. Lakše bih razumela da je pogled na kamenu kuću i nešto zelenila, nego na betonsku kocku. Volim ja modernu arhitekturu i moderne enterijere, ali… ovo mi nije „leglo“.
Stambene zgrade u naselju.
A šta nam se svidelo?
Sviđaju nam se fontane.
Fontana u naselju Portonovi
Još jedna fontana…
Mala balerina-fontana…
Šta nam se u ovom mestu još dopalo?
Dopao nam se kafić Maison du Monde. Prvobitni koncept je bio – konjak i cigar bar, a sada je to – lounge bar.
Lep kafić, udobne stolice, pogled na more, ljubazan kelner, dobra kafa. Sve je bilo potaman.
Maison du Monde
U kafiću Maison du Monde
Kafu smo popili bez žurbe, ali za duže zadržavanje nismo imali vremena. Mnogo smo obilazaka predvideli za taj jedan dan, a želeli smo da nigde ne budemo u jurnjavi. Poneko mesto smo morali da izostavimo. Perast na primer.
Večeru smo planirali u Kotoru.
To su naši utisci o novom naselju Portonovi. Verujem da će mnogi od vas imati neke sasvim drugačije. Svako ima pravo na svoje.
Za sveže informacije i fotografije kliknite na link – Portonovi.
Bili smo spremni da nastavimo putovanje, ali nas je odvratio čovek sa parkinga. Rekao je da odemo da vidimo… nismo u prvom momentu shvatili šta. Jedino smo čuli da je to nešto što ne sme da se propusti.
Šta je to što ne sme da se propusti? – Hotel koji ima 7*.
Tako su nam ga predstavili, ali to nije zvanična kategorizacija. Zvanično ne postoje hoteli koji imaju toliko zvezdica, ali neki su se ipak izdvojili svojim sadržajima, komforom, kvalitetom opreme, izgledom… pa ih časopisi i portali tako predstavljaju.
Zvanična kategorizacija hotela One & Only je 5* što je najviše što jedan hotel može da dobije.
Kako izgleda i koje sadržaje nudi možete proveriti klikom na link – hotel One&Only.
Portonovi
Portonovi marina
Ipak se nismo zadržavali. Došli smo skoro do ulaza u hotel, pa se okrenuli i vratili na parking. Nije nas privuklo. Vreme nam je već izmicalo. Čekao nas je Kotor, a hteli smo na kratko da svratimo i u Bijelu, u kojoj je Saša proveo mnogo dugih letovanja.
Puno nas uspomena veže za lepe, stare gradove Boke. Nismo imali dovoljno interesovanja za jedan hotel. Makar bio i od 7 zvezdica.
Jedna šetnja kroz Herceg Novi.
Andrićeva kuća, Stari grad, Škver na obali, šetalište Pet Danica.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments