Mart 2019.
Putovanje u Jordan je bilo poslovno i deo je turističkog putovanja na kom smo obilazili Izrael i Jordan.
Ovo je jedna od onih odlično osmišljenih i organizovanih tura, pa je pravo zadovoljstvo bilo raditi je.
Moja šefica, za koju najčešće radim, pravi prelepe ture i ne prepušta ništa slučaju. Nema onoga – pa to će vodič rešavati u hodu. Putovanja su kompleksna, dese se neke nepredviđene stvari, ali kad je sve ono što se da predvideti dobro organizovano, onda nije strašno ni ono što se desi u hodu, na samom putovanju.
Duže smo se zadržali u Izraelu gde smo imali turistički program od ujutru do uveče.
Mada smo i u Jordanu bili zajedno po ceo dan, nekako je taj deo programa malo opušteniji, a turisti su bili još bolje raspoloženi.
Poslednju noć u Izraelu smo proveli u Tiberijadi na Galilejskom jezeru. Granicu smo morali da pređemo rano ujutru da bi obišli u toku dana sve što nam je u programu.
Baš na ovoj turi se desio jedan od problema „u hodu“.
Putovanje je bilo u vreme kada se prelazi sa zimskog računanja vremena na letnje.
Koleginica koja je lokalni vodič u Izraelu mi je dala informaciju da će se sat menjati u noći petak na subotu. Ista informacija mi je stigla od lokalnog agenta sms-om sa sve zastavicama pored imena države jer je napisao informaciju i za Izrael i za Jordan.
Jedino mi je vozač rekao da se menja sat tu noć pred polazak u Jordan (četvrtak na petak), ali ga nisam konstatovala jer sam imala informacije od agenta i vodiča, a vozač je bio namćorast sve vreme putovanja i često se raspravljao sa koleginicom.
Njihove rasprave nisam razumela, ali mi je sve to bilo dovoljno da zaključim da ćemo menjati kazaljke na satu tek kada uđemo u Jordan.
Bio je mart i vreme se menjalo i u Srbiji i u Jordanu i u Izraelu, ali… kod nas se vreme menja u toku noći između subote i nedelje, u Jordanu u toku noći između četvrtka i petka, a za Izrael sam još u Srbiji imala različite informacije.
Naš sveti dan i ujedno neradni dan je nedelja. Kod muslimana je to petak, a kod jevreja subota.
Po toj logici bi trebalo da se sat menja u noći petak na subotu. Sve je to ok, ali samo u teoriji.
Grupi sam rekla da je doručak u 7, polazak u 8.
U 6 sati kada mi je zvonio mobilni za buđenje bila sam kao ošamućena. Na doručku sam jedva držala oči otvorene.
Prišao mi je jedan putnik i pitao da li se to noćas menjalo vreme. Pogledala sam na sat i rekla – ne. Još nekoliko turista me je pitalo isto.
Na kraju sam prišla osoblju, a oni su rekli – da!
Ups, satovi na moja oba mobilna su se automatski promenili. Ustala jesam u 6, ali po novom vremenu, dakle kao da sam ustala u 5 i nije ni čudo što sam bila još gore ošamućena nego prethodnih dana.
Zaključili smo da su skoro svi tu na doručku. Falile su dve devojke, ali mi je jedna turistkinja rekla da ih je videla na hodniku i ubedila ih da mogu još da spavaju. Htela sam da odem da ih budim, ali se ta gospođa osećala odgovornom i rešila je sama da ih probudi.
Ja sam svakako bila odgovorna za sve njih, ali i za vozača koga sam prethodnog dana ubeđivala da se vreme ne menja. Zvala sam ga prvo telefonom sa recepcije. Nije se javljao. Onda sam mu kucala na vrata.
Kada je najzad otvorio izvinila sam se i rekla da je bio u pravu. Kratko je odgovorio – Znam!
Potrpasmo se u autobus. Ja sam se grupi izvinjavala, a oni mi nisu zamerili. Iskreno mi je bilo krivo jer nisam neodgovorna.
Kratka je vožnja od Tiberijade do graničnog prelaza Jordan river (Reka Jordan). Razdaljina je svega oko 45 km.
Izašli smo iz turističkog autobusa, završili granične formalnosti, zatim prešli u šatl autobus koji nas je odvezao do jordanskog graničnog prelaza Sheikh Hussein. Tu nas je sačekao kolega jordanski vodič koji je obavio sve formalnosti vezano za ulaz u Jordan.
Divno je imati lokaknog vodiča i biti samo pratilac. Nisam bila u situaciji da budem samo pratilac niz godina.
Istina je da je lep osećaj kada sam negde na svom terenu i sva razgledanja uradim sama. Tada od grupe dobijem poštovanje, ali manje je stresno biti pratilac.
U Jordanu nas je dočekao kolega Maždi. Smestili smo se u moderan, klimatizovan turistički autobus koji je imao wi-fi sve vreme boravka u ovoj zemlji. Vozač – pravi gospodin i profesionalac.
Svi smo dobili po flašicu vode.
Boravak u Jordanu je počeo lepo 🙂
Mislim da neću pogrešiti ako kažem da je Jordan mirna oaza na uzavrelom Bliskom istoku.
Nalazi se između Izraela i Saudijske Arabije, a graniči se i sa Sirijom, Irakom, Zapadnom obalom (spornom teritorijom) iz kojih su u različitim periodima pristizale izbeglice i znatno uvećale broj stanovnika.
Nije lako postići mir na tom području. Mira i nije oduvek bilo.
Da bih to objasnila neću otići u predaleku prošlost već ću priču o nastanku države Jordan započeti od 16. veka.
Turci Osmanlije su osvojili teritoriju Jordana početkom 16. veka i zadržali se tu puna 4 veka. Tačnije dolazili su jednom godišnje da uzmu porez. U istom periodu su se tu naselila pojedina beduinska plemena.
Kako Osmanlije uglavnom nisu bili prisutni, Vehabije su u jednom kratkom periodu okupirale ovo područje u 19. veku. Njih je iskorenio Ibrahim-paša, guverner Egipatskog pašaluka, protiv koga se kasnije pobunilo seljaštvo. Tek tada su Osmanlije učvrstile svoju prisutnost na ovom području.
U toku Prvog svetskog rata je izbila Arapska pobuna protiv Osmanlija.
Vođa Arapa je bio šerif Meke Husein bin Ali, potomak proroka Muhameda. On je 1916. sklopio savez sa Velikom Britanijom i Francuskom protiv Osmanskog carstva.
Arapske snage su predvodili njegovi sinovi – Abdulah, kasnije Abdulah I od Jordana – prvi vladar Jordana, Fejsal – Fejsal I kralj Sirije i Iraka i Ali, kralj Hidžaza – regije na zapadu Saudijske Arabije.
Njima je u vojnoj taktici pomogao čuveni Tomas Edvard Lorens (T.E. Lorens) još čuveniji pod nadimkom Lorens od Arabije.
Velika Britanija i Francuska su sklopile tajni sporazum kojim su među sobom podelile područje koje je bilo pod Osmanlijama, a na štetu Arapa koji su se borili da ta područja oslobode. Kasnije se sporazumu priključila i Rusija, a već 1917. je Velika Britanija obećala Jevrejima državu u Palestini.
Arapi, koji su bili saveznici u ratu, su bili prevareni.
1921. je uspostavljen britanski protektorat – Emirat Transjordan. Vladar postaje Abdulah I bin Al-Husein, drugi sin Huseina bin Alija.
Transjordan znači – preko reke Jordan, a odnosi se na teritoriju istočno od reke Jordan.
1922. Liga naroda priznaje Transjordan kao državu koja je i dalje pod britanskim protektoratom.
Tek nakon Drugog svetskog rata država postaje nezavisna. 1946. godine Emirat postaje nezavisna država Hašemitska Kraljevina Transjordan.
Od 1948. godine naziv menja u Hašemitska kraljevina Jordan.
1948. počinje rat između Izraela, novoosnovane države, i arapskih država.
Već tada je Jordan primio veliki broj izbeglica jer je na hiljade Palestinaca pobeglo od borbi u ovu državu.
Čak 780.000 Palestinaca od milion i trista hiljada je napustilo teritoriju na kojoj su do tada živeli.
Izrael je bio pobednik u Arapsko-Izraelskom ratu. Teritoriju je uvećao za oko 3.400 km² u odnosu na plan podele osmišljen od strane Ujedinjenih Nacija.
Jordan, tada još uvek Transjordan, je zauzeo teritoriju zapadne obale reke Jordan, zajedno sa istočnim Jerusalimom, a u aprilu 1950. je anektirao tu teritoriju.
Zbog tajnih mirovnih pregovora sa Izraelom, jordanskog kralja Abdulaha je 1951. godine ubio Palestinac iz klana Huseini (al-Husayni) u džamiji Al-Aksa u Jerusalimu. Sa kraljem je bio i njegov unuk princ Husein koga je od smrti spasla medalja od koje se metak odbio.
Ubijenog kralja je nasledio sin Talal koji je ubrzo abdicirao zbog bolesti, pa je unuk Husein već 1952. postao vladar, ali uz regente jer je bio maloletan, a od 1953. je vladao samostalno.
Sledi niz incidenata između Jordana, Sirije, a zatim i Egipta sa jedne strane i Izraela sa druge.
U junu 1967. počinje rat koji je trajao samo 6 dana.
Prvog dana ovog rata je Izrael bombardovao aerodrome Egipta, Sirije, Jordana, pa i jedan irački. Ukupno 23 aerodroma. Ratno vazduhoplovstvo ovih država je bilo gotovo potpuno uništeno.
Izraelci su napadali i sa kopna i iz vazduha.
Potukli su suparničku vojsku za samo 6 dana. Zauzeli su Istočni Jerusalim, gde je stanovništvu ponuđeno da se izjasne za izraelsko ili jordansko državljanstvo, a u Zapadnoj obali i u pojasu Gaze je uspostavljena vojna vlast.
Opet su palestinske izbeglice došle u Jordan. Ovoga puta je reku Jordan prešlo 250.000 Palestinaca u potrazi za utočištem.
Palestinski fedajini, okupljeni oko PLO (Palestinske oslobodilačke organizacije) su iz Jordana napadali Izrael, a Izrael, da bi uzvratio, napadao je Jordan.
Jordanska podrška PLO-u je bila poljuljana, a vremenom se militantni Palestinci okreću protiv jordanskog kralja.
Bilo je sporadičnih oružanih incidenata, a u septembru 1970. je kralj Husein izbegao drugi atentat te godine. Istog meseca su Palestinci oteli pet putničkih aviona, od kojih su tri uništena pred TV kamerama.
Proglašeno je ratno stanje. Jordanska vojska napada Palestince. Sirija šalje tenkove Palestincima u pomoć. Irak preti Jordanu. Situacija je delovala bezizlazno.
Kralj Husein se za pomoć obraća neprijatelju arapskog naroda – Izraelu. Izraelski avioni napadaju sirijske tenkove, pa se sirijska vojska povlači.
Kralj Husein i Jaser Arafat, vođa PLO, potpisali su sporazum o prekidu vatre.
Mir između Jordana i Izraela je potpisan tek 1994. Time se završava ratno stanje koje je trajalo od 1948. godine.
Na kralja Huseina je u toku vladavine više puta pokušan atentat. Svaki pokušaj je bio bezuspešan, a ovaj veliki vladar, vešt diplomata, se na kraju razboleo.
Razboleo se od raka limfne žlezde. Lečio se u Sjedinjenim Američkim Državama. Sa lečenja se vratio tako što je sam pilotirao avionom.
Tada je odlučio da na poziciju prestolonaslednika postavi najstarijeg sina Abdulaha, a ne svog brata Hasana za koga se očekivalo da će biti sledeći vladar.
Zdravstveno stanje kralja se pogoršalo. Ponovo je otputovao u Ameriku, ali se nije oporavio. Vratio se u Jordan, ovoga puta u komi i preminuo u Amanu 1999. godine.
Kralj Husein je bio školovan u Jordanu, Egiptu i Velikoj Britaniji. Druga žena, koja mu je rodila sina Abdulaha, budućeg kralja, je iz Velike Britanije. Četvrta supruga je Amerikanka. Zvala se Lisa Najeeb Halaby, ali je udajom promenila ime u Nur tj. Nur al-Husein što znači – Huseinova svetlost.
Naslednik, sadašnji kralj Jordana Abdulah II bin al Husein je školovan u Velikoj Britaniji i Americi. Pohađao je Kraljevsku vojnu akademiju Sandhurst, a zatim i visoko cenjenu Edmund A. Walsh školu spoljnih poslova na Georgetown univerzitetu u Vašingtonu.
Oženjen je prelepom, obrazovanom Palestinkom koja je postala kraljica Ranija. I ona je školovana u zapadnim školama – u Engleskoj školi u Kuvajtu, zatim na Američkom koledžu u Kairu.
Imaju četvoro dece.
Tek da se zna, supruga jordanskog kralja ne postaje automatski kraljica. To kralj odlučuje, a Raniji zaista pristaje da bude kraljica. Ona je odmerena, inteligentna, ali i moderna žena.
Ima naloge na društvenim mrežama – facebook, twitter, instagram… To je način da se približi narodu.
Oblači se moderno. Ne smeta joj da žene u Jordanu nose hidžab, samo ako nisu naterane na to.
U Jordanu kao da su se pomirili tradicionalni i moderan način života.
Ne možete očekivati baš da se oblačite kao na Majorci (ne tolerišu to ni neke evropske države) ili da se ponašate kao što bi ste se ponašali u nekoj zapadnjačkoj metropoli. Ipak, Jordan je moderniji od mnogih arapskih država.
Mada, od tradicije ne odstupaju.
Na primer, muškarac može da ima 4 žene. Može, ali ih nema svaki jer to nije lako. Reče kolega Maždi da moraš biti lav da bi se mogao opet ženiti.
Zakon postoji, ali su žene ljubomorne kao i sve žene na svetu. Onaj ko uspe da ubedi prvu suprugu da će ga deliti sa drugom ili možda i trećom, četvrtom, mora svaku svoju suprugu materijalno da obezbedi. Nisu one prijateljice i ne žive zajedno i veselo kao mormoni. Ovde svaka supruga ima svoju kuću, stan i muž mora sve da ih izdržava.
Dragi muškarci, da li biste se pod tim uslovima ženili više puta?
Još da dodam da čak i kralj ima samo jednu suprugu!
Nobelova nagrada, Kraljevsko pozorište, Vasa muzej, razgledanje metroa…
Priča o obilasku tvrđave Ažlun, antičkog grada Gerase (Džeraša) i glavnog grada države – Amana.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments