Maj 2021.
Prčanj je malo mesto na obali Bokokotorskog zaliva, udaljeno 5 km od Kotora.
Nalazi se u podnožju planine Vrmac. Isti naziv – Vrmac, nosi i poluostrvo kojim se ova planina proteže, od Kotora do Veriga, uzanog moreuza koji spaja Tivatski sa Risanskim i Kotorskim zalivom.
Jutro u Prčnju
Jutro u Prčnju
Ceo Kotorski zaliv je okružen planinama, pa u Prčnju ne sviće rano. Sunce se polako promalja, lenjo. Potrebno je vreme da se uzdigne iznad planine i obasja zaliv.
Eto prilike da i mi koji nismo ranoranioci, pijemo kafu na terasi sa pogledom na more i gledamo kako sviće, kako se zraci sunca izdižu sporo, a onda se razliju i svetlucaju po površini mora.
Terasa sa pogledom na more
Uveče se sunce rano sakrije iza Vrmca, koji nam tako ukrade još malo dana.
Spoj mora i planine stvara ružu vetrova koja je lekovita za disajne organe.
U Prčanj je dolazio Petar Petrović Njegoš da se leči. U palati Beskuća je odseo 1844. godine, pa su je stanovnici Prčnja prozvali „Vila Njegoš”. Na kući je postavljena tabla isklesana u kamenu, koja o tome svedoči.
Njegoševa bista, delo Ivana Meštrovića, nalazi se ispred Bogorodičinog hrama, najvećeg sakralnog objekta u celoj Boki. Interesantno je da je pravoslavnom vladiki podignut spomenik ispred katoličke crkve. To je prvi spomenik podignut Njegošu u Crnoj Gori.
Na obali
Crkva je građena od novca brodovlasnika koji su pola svoje zarade odvajali za gradnju tog hrama. Zidana je od kamena sa Korčule. Brodovi su ga besplatno dovozili.
Gradnja hrama je započeta u vreme blagostanja. Međutim, vremenom bogatstvo nestaje. Nakon pada Mletačke republike Napoleon Boku Kotorsku ustupa Austriji. Radovi su povremeno prekidani.
Novac za kupolu je dao car Franc Jozef u drugoj polovini 19. veka. Rekao je da bi ta crkva bila dostojna da stoji u Beču.
Tek 1909. je održana prva misa.
Prčanj je poznat po dugoj pomorskoj tradiciji.
Još od prve polovine 17. veka svojim su lakim i brzim brodovima prenosili poštu između Kotora i Venecije. To je najstariji redovni poštanski saobraćaj na Jadranu.
U Kotorskom zalivu
Treba imati u vidu da nije cela Boka bila Mletačka. Herceg Novi i Risan su bili Turski. Uski prolaz Verige delio je Mletačku Republiku od Turske. Istina, Turci su se tu zadržali nešto kraće nego Mlečani na suprotnoj obali. Tek oko 200 godina.
Perast, Dobrota i Prčanj su se razvili u važna pomorska mesta kao odbrana Kotora.
Postoji i drugi razlog. U Kotoru je živela vlastela, a građani navedenih gradova su bili njihovi vazali koji su imali obavezu da im daju deo svojih proizvoda. Bavili su se poljoprivredom, a obradive zemlje je tu oduvek bilo malo. Okrenuli su se pomorstvu jer je to bilo unosnije.
Mletačkoj Republici je to odgovaralo, pa su im čak ukinuli feudalne obaveze i dali im samoupravu.
Plaža u Prčnju
U Prčnju je u 18. veku osnovana pomorska škola.
Ovaj grad je u u to vreme imao 30 trgovačkih jedrilica, a u 19. veku je imao 50 prekookeanskih brodova.
Najčuveniji prčanjski kapetan je Ivo Vizin. Prvi je Južni Sloven koji je polovinom 19. veka oplovio svet na svom jedrenjaku imena Splendido.
Brod je građen u Rijeci. Kada ga je Vizin prvi put ugledao, uzviknuo je “Splendido!” – “Divno!”. Tako je, zatim, nazvao taj jedrenjak sa dva jarbola, dug tek 30 m.
Tim brodom i sa posadom od samo 11 mornara, Ivo Vizin je oplovio zemaljsku kuglu. Plovio je pod Austrijskom zastavom. Car Franc Jozef mu je nakon plovidbe, lično uručio počasnu zastavu Merito Navali. Ta zastava se sada nalazi u Bogorodičinom hramu u Prčnju.
Prčanj – mulo uz more
Ma kako slavljen, Ivo Vizin ipak nije bio prvi!
Prvi Južni Sloven koji je oplovio svet, mada ne svojim brodom, bio je Stevan Vukotić iz Grblja, kod Kotora. On je nekih tridesetak godina pre Vizina, kada je imao samo 23 godine krenuo na plovidbu na ruskom istraživačkom brodu. Bio je navigacioni oficir.
Nakon plovidbe Stevan Vukotić je odlikovan ordenom Svete Ane II reda na ogrlici. To visoko odlikovanje se davalo za izuzetne podvige, uglavnom starijim oficirima. Dobio je i novčanu nagradu za sve godine koje će provesti u ruskoj ratnoj mornarici.
Na žalost umro je mlad, u 33. godini života.
Možda se nepravedno u literaturi daje prednost Vizinu. Veličina Ive Vizina je što je lično upravljao svojim brodom. Ipak, Vukotić je kao navigacioni oficir imao veliku zaslugu za to što je brod na kome je plovio stigao sigurno u istu luku u Kronštatu, nakon tri godine plovidbe morima i okeanima.
Prčanj, palata Tre Sorele
Svojim izgledom, izdvaja se jedna kamena kuća. Kao da se sastoji iz tri uzane, spojene kuće, koje imaju svaka svoj krov. To je palata Buća.
Bila je to letnja palata. Stručnjaci veruju da je izgrađena u 15. veku. Smatraju i da je srednji deo naknadno građen.
Nadaleko je ova palata poznata po legendi o tri sestre – tre sorele, koje su tu živele. Sama palata je poznatija po tom nazivu.
A evo šta nam kaže legenda:
Tri sestre Fiomena, Gracijana i Rina (ili Nera, Bjanka i Roza) su bile zaljubljene. Sve tri su se zaljubile u istog muškarca, moreplovca Jerka Novljanina. On nije mogao da se odluči koja bi bila njegova izabranica, pa je otplovio.
On je plovio, a one su čekale.
Gledale su svaka kroz svoj prozor ka moru, nadale se da će ugledati njegov brod. Čekale su, a vreme je prolazilo…
Kada je prva sestra umrla, ostale dve su joj zazidale prozor. Tako je kasnije zazidan i drugi prozor. Trećoj više nije imao ko to isto da uradi.
Moram da dodam da postoji još verzija ove legende. Po jednoj je moreplovac Jerko obljubio sve tri sestre, pa isplovio na pučinu. Sestre su ga čekale, naravno uzaludno…
Palata Tre Sorele
Sada, mnogo godina kasnije, desni prozor je ponovo otvoren.
U jednoj staroj knjizi o Kotoru, koju imam odavno, nalazi se fotografija na kojoj se vide tri prozora u nizu – dva zazidana i jedan, levi, otvoren. Sada mi deluje neobično kada vidim još jedan otvoreni prozor.
Ako u Prčanj dolazite iz pravca Kotora proćićete kroz Muo koji se nalazi između.
Naziv je mesto dobilo zbog mula uz more, kojih ima više nego bilo koje drugo mesto u Boki.
Stanovnici ovog mesta su u prošlosti bili pretežno ribari, pa su gradili mula ispred svojih kuća da bi svoje barke, kojima su išli u ribarenje, zaštitili od talasa.
Još jedno mesto se nalazi na obali poluostrva Vrmac, između Prčnja i Veriga. To je Stoliv.
Donji je uz obalu, a Gornji je u brdu i kroz njega kola ne mogu da prođu. Do njega se ide pešice, kroz šumu. Šuma je kestenova, a ovo mesto je poznatije po maslinama.
Nekada su momci mogli da se žene tek kada posade 100 maslina. Maslina je na italijanskom oliva. Jezici su se pomešali pa je od sto maslina ili sto oliva, nastao naziv – Stoliv.
Uz kesten i masline imaju i kamelije koje su pomorci doneli iz dalekog Japana.
Kako provesti nekoliko sati u Kotoru? Kuda prošetati? Šta videti? Gde večerati?
Putovanje u Sankt Peterburg i Arhangelsk devedesetih. Kakva je bila Rusija tada, u odnosu na Rusiju 21 veka.
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments