Mart 2019.
Za poslednji dan kolega je predložio da idemo na Mrtvo more.
Neko je poneo kupaći, neko nije. Bilo je i puno skeptičnih posle nevremena od predhodnog dana. Bio je mart mesec, a prethodnog dana – pljusak, grad, potoci i vodopadi naprasno formirani po Petri.
Kolega je mirno rekao da je na Mrtvom moru uvek lepo, da je uvek za kupanje.
Stvar je u tome da je Mrtvo more ispod površine Sredozemnog mora, čak 418 m niže. Klima je tu drugačija.
Brzo su se svi usaglasili da idemo, jer bi to šteta bilo propustiti.
Usput smo svratili do Musinog izvora. Onog na kome je potekla voda kada je Mojsije štapom udario dva puta, o čemu sam pisala u trećem nastavku o Jordanu – Jordan – Madaba, Nebo, Karak.
Mrtvo more je u stvari jezero. To je izuzetno slano jezero koje ima deset puta više soli od uobičajene morske vode.
Najniža je vodena površina na Zemlji.
Nastalo je usled pomeranja tektonskih ploča. Od nekadašnje lagune koja je bila povezana sa Sredozemnim morem, nastalo je jezero.
Puni se vodom reke Jordan, za koju sam već objasnila da vode ima sve manje. O tome sam pisala u tekstu Jordan – Ažlun, Džeraš, Aman.
Iz Mrtvog mora voda isparava, pa ostaje so… puno soli. Kada ispari litar vode iz Mrtvog mora, ostaje čak 250 g soli!
Zbog soli i minerala ta voda je lekovita, kao i blato kojim se posetioci često mažu. To je najveća besplatna banja.
Još je kralj Irod Veliki u 1. veku pre nove ere sagradio za sebe zimsku palatu na obali i boravio je tu zbog zdravlja. Za njega kažu da je sagradio jednu od prvih banja na svetu na obali Mrtvog mora.
Postoje priče i da je Kleopatra znala za blagodeti Mrtvog mora i da je koristila njegove proizvode za svoju lepotu. Mnogo je priča o Kleopatrinim ritualima nege. Ova je svakako neproverena.
I u današnje vreme ljudi znaju za dobrobiti kupanja u Mrtvom moru.
Mnogi dolaze turistički, da se okupaju u vodi u kojoj ne mogu da potonu, da se slikaju kako čitaju novine dok plutaju. Toliko je gusta voda da zaista potonuti ne možete.
Puno je i onih koji dolaze ovde zbog zdravlja, zbog kožnih oboljenja, bolova u mišićima, artritisa, ali i zbog lepote.
Razni su proizvodi koji se prave od minerala iz Mrtvog mora – kreme za lice, za ruke, razni sapuni… Ko ne može da letuje na Mrtvom moru, tako ponese komad mora kući.
Zbog svog sastava je zaista mrtvo. Nema tu ni riba, ni algi. Mada zvanično nije biološki mrtvo jer ima nekih mikroorganizama, nekih bakterija… ništa što golim okom možemo da vidimo.
Nivo vode je svake godine sve niži i niži. Opada za čak više od jednog metra godišnje.
Problem su i vrtače koje se formiraju i kojih ima sve više.
One nastaju tako što se more povlači i ostavi za sobom podzemne naslage soli koje se urušavaju u ogromne provalije ili se naslage soli rastvaraju kada slatka voda procuri pod zemlju i uzrokuje popuštanje tla iznad.
Neki od kratera su ogromni, širine i do 100 metara. Sve ih je više. Sve su učestaliji. Ima ih više od 5.500 u delu obale gde ih pre 40 godina uopšte nije bilo.
Već duže vreme postoje ideje da se voda iz Crvenog mora iskoristi i puni Mrtvo more. Još su Britanci razmišljali o gradnji kanala koji bi povezao Crveno i Mrtvo more. To je bilo nemoguće izvesti zbog velike razlike u nivou vodene površine.
Novija ideja je gradnja cevovoda za ovu namenu. Zovu ga projekat Red-Dead (Crveno-Mrtvo).
Problem je što bi voda Crvenog mora morala da se desalinizuje jer bi u suprotnom slana voda zagađivala jedinstvenu hemiju Mrtvog mora. Onda bi je trebalo pumpati do velike visine odakle bi bila transportovana kroz velike cevi, preko pustinje.
Projekat ma kako koristan, teško je izvodljiv zbog finansijskih, tehničkih, ali i političkih razloga.
Naučnici smatraju da Mrtvo more ipak neće nestati. Ono će se i dalje smanjivati do određenog momenta kada će postići ravnotežu između količine vode u moru i vlage u vazduhu.
Sve to brine Jordance i Izraelce ali ne i nas prosečne turiste. Mi smo došli na malo sunčanja i kupanja.
Svuda gde je iole uređen prilaz Mrtvom moru nalaze se rizorti. Ulaz se plaća jer svaki ima uređene plaže, prilaz vodi i dodatne sadržaje. Tako smo i mi došli u rizort koji ima svlačionice, tuševe, radnje, sladoled 🙂 . Od nabrojanog, pored naravno lepe plaže, najbitniji su tuševi!
Reče mi jedna koleginica kako se ona posle kupanja u Mrtvom moru nije tuširala da bi požurila na prevoz i da je neka gospođa vikala za njom da ode pod tuš. Kaže da su joj kosa i koža bili divni posle kupanja u tom moru.
Ja sam prvo umočila ruke u vodu koja je nekako gusta, kao ulje, pa sam se uvalila u ležaljku i ćaskala sa mojim putnicama. Ubrzo su šake počele jezivo da me peku. Momentalno sam počela da ih polivam vodom iz flašice koju sam imala u tašni.
Ne treba se šaliti sa tim. Ne stoje bezveze svuda table da se u ovom moru ne roni i da treba zaštititi oči i usta od vode. Uobičajeno upozorenje je da se treba istuširati nakon kupanja u Mrtvom moru.
Mislim da je plaža bila idealan način da zaokružimo naš boravak u Jordanu.
Svratili smo na putu do granice u veliku prodavnicu gde smo mogli da razmenimo višak jordanskih dinara u dolare ili ih jednostavno potrošimo u prodavnici.
Bilo je tu puno kozmetike na bazi minerala Mrtvog mora. Razni sapuni iz te prodavnice i krema za ruke su moji suveniri iz ove divne zemlje. Uz začin zatar naravno!
U povratku smo prešli granični prelaz koji se nalazi nešto severnije od Mrtvog mora.
Opet smo jordanskim autobusom došli do Jordanskog prelaza, a u Izraelu nas je čekao drugi autobus. Preciznije, prelazili smo na teritoriju Zapadne obale. Kontrola je izraelska.
Sa izraelske strane su nas dobro ispretresali. Sav prtljag je prošao kroz skenere.
Hteli su da bace jednoj gospođi urme koje je kupila u Izraelu i samo su sticajem okolnosti proputovale po Jordanu. Jedva su odustali. Ja sam bila svesna da na izraelskim granicama mnogo rasprave nema. Drago mi je da urme ipak nisu bacilli.
Čula sam da na ovom graničnom prelazu rade službenici koji rade i na aerodromu Ben Gurion (Tel Aviv). Ne znam da li je to tačno, ali je u velikoj meri sve izgledalo kao na aerodromu.
Neko je brže preuzeo kofer i prošao pasošku kontrolu, neko sporije, ponekoga su odvajali u prostorije pored. Kada smo svi bili na broju ukrcali smo se u autobus.
Stigli smo do pred kraj naše avanture, a svakako završili sa jordanskom avanturom.
Jordan je divna zemlja prijatnih ljudi u kojoj ima puno šta da se vidi i doživi.
Ja sam uživala!
Prijavite se za Newsletter
Obaveštavaću Vas o novim putničkim pričama.
Neću Vam pretrpavati inbox.
No Comments